Promjene na zubima povezane sa starenjem

Pojava starenja nije samo posljedica protjecanja vremena, već ukupnih napora koje ljudski organizam proživljava – promjene povezane sa starošću odražavaju „istrošenost“ organizma aktivnostima koje je obavljao tijekom života. Zbog toga se razlikuje pojam kronološke i biološke dobi – prvi predstavlja čistu fizikalnu veličinu vremena, dok drugi uzima u obzir biološke promjene koje nastupaju starenjem. Kod ljudi koji žive zdrav način života, održavaju umjerenu tjelesnu težinu, bave se fizičkom aktivnošću te imaju visoke higijenske i zdravstvene standarde, organizam je manje „istrošen“, tj. njihova biološka dob je manja od kronološke. Takvi ljudi izgledaju mlađe od drugih ljudi iste kronološke dobi. Nasuprot tome, ljudi koji su radili u teškim uvjetima, živjeli u lošim higijenskim prilikama i imali nedovoljnu zdravstvenu skrb, brže pokazuju znakove starenja i izgledaju stariji nego što doista jesu. Zbog velike raznolikosti životnih uvjeta u suvremenom društvu, postoje i velika odstupanja biološke od kronološke dobi. Zubi i meka tkiva također prolaze fiziološke promjene povezane sa starenjem, a tijekom života se dodatno javljaju i kumuliraju razne patološke promjene. Neke se od njih mogu sanirati stomatološkim liječenjem, dok se neke mogu tretirati tek djelomično ili se liječenjem samo ublažavaju simptomi.

PROMJENE NA ZUBIMA

Zubi se tijekom vremena postupno troše – kod starijih ljudi je sloj cakline stanjen, a njena površina može biti nepravilna ili ispucala. Istrošenost zubi najjasnije je vidljiva na sjekutićima čiji bridovi mogu biti skraćeni za nekoliko milimetara, sa žućkastim prosijavanjem. Kad se caklina potpuno potroši, na bridovima sjekutića može se uočiti žuto-smeđa dentinska jezgra. Iako je ogoljeli dentin kod mlađih ljudi osjetljiv na toplinske, kemijske i mehaničke podražaje, kod starijih se ljudi dentinski tubulusi zatvaraju i osjetljivost nestaje. U caklini se često nalaze pukotine koje su posljedica raznih funkcijskih opterećenja kojima su zubi bili izloženi tijekom života. Pukotine su vidljive kao ravne crte uzduž zuba koje različito lome svjetlost od okolne cakline. Najčešće nastaju u ljudi s jakom žvačnom muskulaturom, koji žvaču tvrdu hranu ili pak u ljudi kod kojih je zbog ortodontskih anomalija poremećen prijenos i raspodjela sila na zube. Pojava takvih pukotina u starijoj dobi je normalna i bez simptoma, a terapija nije potreba.

Starenjem zubi postaju sve tamniji. Više je uzroka promjene boje, a jedan od njih je navedeno trošenje zuba. Trošenjem se sloj cakline stanjuje pa žućkasta boja dentina postaje sve vidljivija. Osim toga, u tvrda zubna tkiva se tijekom života odlažu različiti obojeni spojevi iz hrane i pića koji doprinose tamnjenju zubi. I sam dentin doživljava strukturne promjene – odlaganjem dodatnih količina dentina koje se događa tijekom cijelog života, tubulusi postaju sve tanji, a dentin sve gušći i intenzivnije obojen. Eventualna pojava karijesa i ispuni od različitih materijala dodatno doprinose promjeni boje. Ovisno o uzroku obojenja, svjetlija nijansa zubi može se postići pjeskarenjem, izbjeljivanjem ili zamjenom starih ispuna u dogovoru sa stomatologom.

Tijekom života se postupno smanjuje propusnost dentina, zbog čega slabi osjetljivost zubi na podražaje. Tako se bolne senzacije koje su se prethodno javljale uslijed različitih oštećenja zuba (primjerice, oštećenja u području vrata zuba ili ogoljeli korjenovi) postupno smanjuju, a naposljetku u potpunosti prestaju. Starenjem i pojavom parodontnih bolesti dolazi do povlačenja gingive od razine zubnog vrata u smjeru korijena. Parodontna bolest uzrokuje gubitak kosti i tako ubrzava povlačenje gingive, a kod starijih se ljudi „produživanje zubi“ može pojaviti i bez parodontne bolesti. Povlačenjem gingive dolazi do izlaganja dijela dio zubnih korjenova mediju usne šupljine. Kako korijenu nedostaje zaštitni omotač od cakline (korijen je prekriven tek tankim slojem cementa ispod kojeg se nalazi dentin), ovaj dio zuba postaje podložan razvoju karijesa. Uz to je osjetljiv na grubo četkanje kojim se mogu uzrokovati defekti na izloženim korijenima. Stoga je kod pojave „produživanja zubi“ potrebno provoditi temeljitu oralnu higijenu kako bi se spriječio razvoj karijesa korijena, a istovremeno izbjegavati tvrde zubne četkice i grubo četkanje kako se izloženi korjenovi ne bi oštetili.

Kronični karijes je česta pojava u starijih osoba. Za ovu vrstu karijesa karakteristično je znatno sporije napredovanje od akutnog karijesa koji se uobičajeno javlja u mlađoj i srednjoj životnoj dobi. Naime, kod starijih su osoba dentinski tubulusi znatno uži, a dentin je manje propustan. Stoga je prodor bakterija u dubinu dentina znatno otežan, a često može biti i zaustavljen. Kronični karijes se očituje kao smeđe i crne mrlje na zubu i najčešće ne pokazuje simptome. Zbog sporog napredovanja vrlo rijetko ugrožava zubnu pulpu. Liječi se na isti način kao i akutni karijes – uklanjanjem inficiranog zubnog tkiva i izradom restauracije.

OSTALE PROMJENE

Od ostalih promjena dolazi do oštećenja vrata zuba koja nastaju zajedničkim djelovanjem nekoliko različitih mehanizama. Značajnu ulogu ima pojava nazvana abfrakcija koja podrazumijeva lomljenje i ljuštenje cakline u području vrata zuba. Može doći do pojava uzrokovanih erozijom tvrdih zubnih tkiva, koje nastaju uslijed prekomjerne konzumacije kiselih namirnica i imaju bubrežast ili ovalan oblik. Sličan oblik imaju i defekti uzrokovani pregrubim četkanjem, odnosno korištenjem pretvrde zubne četkice. Razlikovanje navedenih vrsta defekata važno je zbog prepoznavanja uzroka i njegova uklanjanja. U starijoj se dobi često javljaju i defekti zubnog vrata kombiniranog porijekla – caklina oslabljena djelovanjem abfrakcije dodatno se oštećuje kiselim namirnicama i grubim četkanjem. Takvi kombinirani defekti mogu biti izrazito opsežni, ali su vrlo rijetko uzrok preosjetljivosti zahvaćenog zuba.

Svi oblici cervikalnih oštećenja uspješno se liječe postavljanjem ispuna od suvremenih restaurativnih materijala – staklenoionomernih cemenata i kompozitnih materijala. Amalgamski materijali sve se više napuštaju u restaurativnoj dentalnoj medicini, pa tako i za sanaciju ovih defekata.

U žlijezdama slinovnicama starenjem nastaju promjene koje utječu na sastav i količinu sline. Žlijezde mogu biti zahvaćene raznim bolestima koje dovode do oštećenja njihove funkcije, ali i u odsustvu bolesti dolazi do postupnog smanjenja lučenja sline. Smanjena količina sline je posljedica normalnih involutivnih promjena koje prate starenje – slabija funkcija žlijezda slinovnica javlja se u sklopu općeg usporenja metaboličkih procesa u starijih osoba. Smanjenju količine sline dodatno doprinose razni lijekovi koje starije osobe često uzimaju.

Smanjeno lučenje sline ima za posljedicu razne promjene. Subjektivni simptomi su osjećaj suhoće u ustima te otežano žvakanje i gutanje. Osjećaj suhoće može biti praćen neugodnim osjećajem pečenja sluznice, a doživljaj okusa može biti oslabljen ili promijenjen. Manja količina sline uvjetuje slabiju remineralizaciju i zaštitu od karijesa. Stoga se u starijih osoba javlja karijes vrata zuba (cervikalni karijes) koji je u mlađih osoba s normalnim lučenjem sline vrlo rijedak i neuobičajen. Karijes se može javiti i na drugim dijelovima zuba, ali je pojava cervikalnog karijesa tipična posljedica smanjenog lučenja sline.

Smanjenje izlučivanja sline može biti različitog intenziteta. Malo smanjenje je gotovo neprimjetno i nema utjecaja na pojavu karijesa te ne uzrokuje subjektivne simptome. Značajno smanjenje pak može uzrokovati veće poteškoće prilikom žvakanja, gutanja i govora praćeno pečenjem i oštećenjima sluznice te vrlo visokim rizikom od nastanka karijesa.

Kvalitetna svakodnevna oralna higijena i redovna kontrola kod stomatologa uvelike pomažu da se promjene koje neminovno nastaju starenjem uspore i saniraju. Zubima se tako produžuje njihov vijek, zadržava se duže njihov blistav sjaj, a smanjuje se pojava karijesa i drugih oboljenja zubi i usne šupljine.