MOBILNA ORTODONCIJA

Mobilne naprave nekada su predstavljale glavno terapijsko sredstvo, danas se uglavnom koriste za retenciju i u mješovitoj denticiji (8-9 godina starosti). Mobilni “aparatići” sastoje se od akrilatne baze i žica savinutih u različite oblike. Akrilatna baza izgledom podsjeća na bazu mobilne proteze, a iz nje izlaze žice koje pri namještanju u usta obuhvaćaju zube. Žice čine cjelinu s bazom, a baza često ima neku vrstu vijka koji joj omogućuje širenje i stvaranje ortodontske sile.

Različitim konstrukcijama baze i vijaka postiže se odgovarajuće djelovanje na zube. Mobilne naprave pacijent može sam izvaditi i postaviti, a ortodontske sile djeluju onoliko dugo koliko pacijent napravu nosi u ustima.

Nošenje se najčešće planira tijekom noći i tijekom vremena koje pacijent provodi kod kuće. Pri različitim aktivnostima koje uključuju socijalnu interakciju (škola, hobiji itd.), uobičajeno je da se naprava ne nosi. Tako se izbjegavaju govorne i estetske smetnje, što je osobito bitno kod pacijenata pubertetske i adolescentske dobi. Skidanje naprave također omogućuje i održavanje oralne higijene, koje je kod fiksnih naprava prilično zahtjevno.

Veliki nedostatak svih mobilnih naprava je upravo mogućnost njihova skidanja, što znači da je vrijeme nošenja naprave pod potpunom kontrolom pacijenta. No, pacijenti često nose napravu nedovoljno dugo ili je, radi eventualne nelagode, u potpunosti izbjegavaju nositi. To je razlog što uspjeh terapije mobilnom napravom u potpunosti ovisi o samodisciplini i savjesnosti pacijenta.