Oralna higijena pretpostavka je dobrog oralnog zdravlja, ali zubni kamenac se javlja kod gotovo svake osobe. Unatoč odličnoj oralnoj higijeni, pojavu zubnog kamenca teško je spriječiti. Više se javlja ipak kod pacijenata sa slabijom oralnom higijenom, zatim kod pacijenata koji imaju jako stisnute zube, onih koji su tome genetski skloniji kao i kod onih koji imaju probleme s lošim ispunima i protetskim radovima.

Zubni kamenac su tvrde naslage na zubima koje nastaju mineraliziranjem plaka. Riječ je o tvrdim bijelim ili žućkastim naslagama koje nastaju na zubima u području spoja zuba i zubnog mesa (gingive). S vremenom zubni kamenac dovodi do problema s oralnim zdravljem, upala zubnog mesa, zubobolje, povlačenja gingive, a osim što je estetski neprivlačna pojava dovodi i do neugodnog zadaha. Upravo iz tih razloga važno je redovno profesionalno čistiti zubni kamenac.

Konzumiranjem određene hrane i pića stvara se često pigmentacija zubi koja djeluje na estetiku osmijeha. Najčešće je to slučaj kod pušača, ljudi koji piju puno kave, čaja, a takve promjene teško se odstranjuju četkicom ili uglavnom nikako. Pojave tamnosmeđih do čak crnih mrlja, jačeg intenziteta uz zubno meso djeluju na samopouzdanje pa se pacijenti manje smiju skrivajući te pojave. Zubi s vremenom gube svoju blistavost i boju, plak se nakuplja, nastaje kamenac, dolazi do skupljanja sve više bakterija koje štete zubima i cijelom organizmu.

Kontrola kod stomatologa potrebna je kako bi se na vrijeme detektirala razna stanja, a prilikom kontrole stomatolog može reagirati na situaciju nakupljenog kamenca i preporučiti profesionalno čišćenje zubi. Riječ je o metodi odstranjivanja plaka sa svih zubnih površina što je posebno važno za teško dostupne površine koje se prilikom pranja zubi često zanemare. To su obično prostori među zubima te unutarnje površine prednjih donjih zubi. Profesionalno čišćenje zubnog kamenca provodi se pomoću malih rotirajućih četkica i gumica te posebnih alata i pomagala kojima se prelazi preko površine i odstranjuju se naslage brzo, jednostavno i učinkovito.

Najbolja preporuka pacijentima je ići redovno na preventivno pregled kod stomatologa gdje se po potrebi može preporučiti čišćenje zubnog kamenca. Pacijenti koji nemaju upalne procese niti probleme s oralnim zdravljem, dolaze na čišćenje zubi dva puta godišnje u svrhu održavanja zdravlja zubi i usne šupljine. Ako pacijent ima probleme s upalnim procesima zubnog mesa, kombiniraju se različite metode profesionalnog čišćenje zubi češće i prema potrebi dok se ne postigne odgovarajuća razina, a zatim se provodi održavanje.

Za osmijeh bez mrlja, čišćenje kamenca je neophodno jer nije zubni kamenac samo estetski nedostatak, nego dovodi i do ozbiljnijih problema ako se na vrijeme ne reagira. Dio cjelovite brige za oralno zdravlje treba uključivati i odstranjivanje kamenca kod stomatologa što vraća blistavost i zdravlje zubima te djeluje na samopouzdanje pacijenata.

Zubni karijes, vrlo raširena bolest tvrdih zubnih tkiva, najčešća je bolest čovjeka uopće. Moguće je preventivno djelovati na nastajanje zubnog karijesa jer u njegovom nastanku veliku ulogu igraju prehrana i oralna higijena. Promjena na zubu koju uočavamo kao crnu točku, šupljinu ili defekt na kruni zuba samo je zadnji stadij složenog i dugotrajnog procesa koji nastaje među djelovanjem brojnih čimbenika. Za nastanak karijesa potrebno je djelovanje više čimbenika koji će u konačnici dovesti do oštećenja tvrdih zubnih tkiva, tj. „pokvarenog zuba“. Među njima su najvažnije bakterije zubnog plaka, prehrana i vrijeme. Ovisno o bakterijskoj aktivnosti, karijes brže ili sporije napreduje. Bakterijska aktivnost velikim dijelom ovisi o dostupnim hranjivim tvarima (šećerima), odnosno količini zubnog plaka.

Bakterije se nalaze u zubnom plaku različite debljine i starosti, a hrane se šećerima koji se unose prehranom. Proizvode različite kemijske spojeve, od kojih su za razvoj karijesa najvažnije kiseline. Kada su prisutne u dovoljnoj količini, kiseline uzrokuju demineralizaciju zubne cakline. Demineralizacija je proces u kojem pod utjecajem kiselina dolazi do gubitka mineralnih sastojaka iz tvrdih zubnih tkiva pri čemu ona postupno postaju slabija i manje otporna. Proces demineralizacije se normalno i svakodnevno odvija na površini zuba i sam po sebi ne uzrokuje bolest zuba. Demineralizacija se događa uvijek kada zub dođe u kontakt s kiselinama, bilo da su one unesene hranom ili slatkim napicima (gazirani i voćni sokovi, ocat) ili su proizvod bakterija. Dakle, zub u kontaktu s kiselinama uvijek gubi određenu malu količinu minerala, ali ovaj gubitak se nadomjesti mineralima iz sline u procesu koji se naziva remineralizacija. Dakle, u normalnim uvjetima, na površini svakog zuba se izmjenjuju procesi demineralizacije i remineralizacije. Ako su oni u ravnoteži, ne nestaje oštećenje zuba. Ako bakterije plaka proizvode previše kiseline, tako da se ravnoteža poremeti u korist demineralizacije, dolazi do postupnog slabljenja cakline i nastanka karijesa. Uz kiseline koje proizvode bakterije, caklinu oštećuje i unos velikih količina kiselih tvari hranom i pićem, ali pritom ne nastaje karijes već promjene koje se nazivaju caklinske erozije. Demineralizacija cakline u početnom stadiju vidljiva je kao ograničeno područje na površini zuba koje je kredasto bijelo i zamućeno, za razliku od zdrave zubne površine koja je sjajna i prozirna.

Kako demineralizacija cakline napreduje, dolazi do oštećenja površine zuba i nastanka šupljine, „karijesa“. U govoru se karijesom najčešće naziva šupljina na površini zuba, ali doktori dentalne medicine pod pojmom karijes podrazumijevaju i puno ranije stadije demineralizacije kod kojih šupljina još nije nastala. Ponekad karijes može biti opsežan i razvijen u unutrašnjosti tvrdih zubnih tkiva, a da je pritom šupljina na površini mala i okom nevidljiva. U svakom slučaju, ove šupljine, odnosno defekti površine cakline, omogućavaju daljnji rast i razvoj bakterija pri čemu su one zaštićene od mehaničkog čišćenja i ne mogu se odstraniti svakodnevnim mjerama oralne higijene. Bakterije se nastavljaju razmnožavati i izlučivati kiseline pa karijes prodire sve dublje kroz caklinu. Kada prođe kroz cijelu debljinu cakline i dospije do dentina (zubne kosti koja izgrađuje najveći dio zuba i daje mu oblik), napredovanje karijesa se ubrza jer je dentin slabije mineraliziran od cakline i manje otporan na djelovanje kiseline. Uz to, u dubljim slojevima tvrdih zubnih tkiva nije moguća remineralizacija iz sline (ona se događa samo na površini zuba), pa se gubitak minerala ne može ovim procesom nadomjestiti. Prodorom u dentin, bakterije se naseljavaju u dentinske kanaliće, a svojim toksinima podražuju živčane završetke na krajevima kanalića (uz pulpu) zbog čega dolazi do osjeta boli. Dakle, karijesni proces uzrokuje bol tek kada prodre u dentin – karijes ograničen na caklinu ne boli. Stanice pulpe na karijes u dentinu reagiraju odlaganjem novih količina dentina i pojačanim odlaganjem minerala u kanaliće čime se oni sužavaju i zatvaraju. Ova reakcija predstavlja obrambeni mehanizam kojim se zub prirodno brani od napredovanja karijesa. U određenim (rijetkim) slučajevima ona može biti dovoljna da zaustavi napredovanje karijesa – ako su bakterije slabo aktivne u proizvodnji kiselina, a obrambeni odgovor zuba jako izražen, moguće je da se karijes zaustavi i prestane širiti. Tada se naziva zaustavljeni karijes i u teoriji na zahtjeva liječenje. Međutim, najčešće je obrana zuba preslaba pa je potrebno ukloniti karijesnu masu i defekt na zubu ispuniti nekim od restaurativnih materijala. Preporuka stomatologa je redoviti godišnji pregled kako bi se na vrijeme detektirale promjene koje mogu dovesti do većih problema. Preventivni pregledi mogu spriječiti narušavanje oralnog zdravlja, a svakodnevna oralna higijena uvelike smanjuje mogućnost nastanka bolesti zubi i usne šupljine.

Ugradnja zubnih implantata omogućava obnovu zuba koji nedostaju. Ako dođe do gubitka zubi zbog nesreće, bolesti desni ili nekog drugog problema, zubni implantanti potpuno i trajno zamjenjuju zube koji nedostaju. Postupak dentalne implantacije vraća u potpunosti funkcionalnost zubi, a zajedno s protetskim radovima vraća i estetiku osmijeha.

Što su zubni implantati?

Zubni implantati su titanski vijci koji se koriste za nadomjestak zuba. Implantati su trajno i fiksno rješenje, suprotno zamjenjivim zubnim protezama ili mostovima. Zubi su sačinjeni od dva dijela. Vidljivi dio zove se krunica i smještena je iznad linije desni. Drugi dio ispod linije desni je korijen. Korijeni drže zube na mjestu i produžuju se u čeljusnu kost.
Zubni implantat ima funkciju nosača te postaje korijen za vaš zamjenski zub. Implantat se ugrađuje u čeljusnu kost. Proces sraštanja implantata s kosti zove se oseointegracija. Nakon zaraštavanja (3-9 mjeseci), implantat se može opteretiti keramičkom krunicom. Titan je metal koji je najbolji izbor za zubne implantate. Istraživanja iz 1960-ih i 1970-ih pokazala su da se titan zapravo sjedinjuje s čeljusnom kosti te se dokazalo da je najpogodniji za oseointegraciju.
Zubni implantati pripadaju kategoriji protetske i estetske stomatologije. Protetski dio, krunice izrađuju zubni tehničari. Veličina, oblik i boja krunica su jedinstvene. Tehničari rade krunice koje se vizualno miješaju s ostatkom zubi te se time postiže prirodan izgled. Implantat može biti i izvrstan nosač za most. Dodavanje jednog ili više zubnih implantata može pomoći u ostvarenju veće funkcionalnosti i sigurnosti zubala.

Stopa uspješnosti ugradnje zubnih implantata

Stopa uspješnosti ugradnje zubnih implantata je razmjerno visoka, otprilike 75% - 95% svih implantacijskih zahvata je uspješno. Podaci se temelje na petogodišnjem istraživanju. Međutim, cjelokupan uspjeh zahvata uvelike ovisi o vještini kirurga kao i o strukturi čeljusne kosti te oralnoj higijeni pacijenta. Evidentirano je da je stopa uspješnosti kod pušača značajno manja od stope uspješnosti kod nepušača. Zahvaljujući visini troškova čak i jednog zubnog implantata, operativni zahvat često se odgađa dok pacijent ne prestane pušiti.

Vrijeme zalječenja kod zubne implantacije

Kao što se može očekivati, zubni implantat često zahtijeva značajnu količinu ”vremena zalječenja”. Sve do nedavno normalni tijek zubne implantacije bio je potpun nakon prosječnog trajanja od 7 mjeseci. Ovaj proces počeo bi ugradnjom titanijskog vijka u čeljusnu kost i nakon nekoliko mjeseci privremena krunica bi se stavila preko vijka. Jednom kada privremena krunica pomogne ”oblikovati” desni, da tako kažemo, trajna krunica se tada stavlja na svoje mjesto.
Međutim, u posljednje vrijeme stopa uspješnosti se drastično povećala za postupke zubne implantacije koji se događaju odmah nakon vađenja zuba. Koristeći ovu metodu titanski vijak bi se stavio na mjesto odmah nakon vađenja i u nekim slučajevima bi se umjetni zub u isto vrijeme mogao umetnuti, eliminirajući time uobičajeni službeni period čekanja.
Prekrasan osmijeh podiže samopoštovanje i samopouzdanje. Zubni implantat je mali titanski vijak koji može promijeniti vaš život na bolje i osigurati lijep i zdrav osmijeh doživotno uz redovite kontrole i pravilnu oralnu higijenu.

Navika održavanja oralne higijene stječe se u ranom djetinjstvu. Iznimno je važno da roditelji dovoljnu pažnju posvete motivaciji djeteta i da ih nauče kako se brinuti za oralnu higijenu. Već nakon nicanja prvih mliječnih zubi dijete može početi četkati malom četkicom, moguće i bez zubne paste. Dijete u prvoj i drugoj godini života neće moći samostalno učinkovito očetkati zube, ali to nije bitno. Glavni cilj samostalnog četkanja u najranijoj dobi je učenje i privikavanje djeteta na provođenje svakodnevne oralne higijene. Odrastanjem će djetetova motorika postupno napredovati i četkanje će postati sve temeljitije.
Poput svih drugih radnji, malo dijete se četkanju uči oponašanjem roditelja. Roditelji trebaju djetetu demonstrirati pravilno održavanje oralne higijene i poticati ga da samostalno provodi naučene mjere. U procesu učenja je vrlo bitna pravilna motivacija – dijete svaki put treba nagraditi za uloženi trud, a negativna motivacija poput zastrašivanja stomatološkim tretmanom ne dolazi u obzir.

Neki roditelji smatraju da higijena mliječnih zubi nije osobito bitna jer će ti zubi biti zamijenjeni trajnima. Baš suprotno, higijena mliječnih zubi je izrazito bitna, zbog dva glavna razloga. Prvo, održavanjem zdravlja mliječnih zubi sprječava se njihov prerani gubitak koji može uzrokovati ortodontske anomalije, a dijete je pošteđeno boli i neugodnih iskustava povezanih s bolestima zubi. Drugo, održavanjem higijene mliječnih zubi dijete stječe naviku održavanja oralne higijene i uvježbava tehniku četkanja koju će primjenjivati kada niknu trajni zubi. Četkanjem mliječnih zubi dijete stječe naviku i rutinu održavanja higijene koju će u budućnosti primjenjivati na trajne zube.
Fluoridacija zubi
Zaštitno djelovanje fluorida na zubnu caklinu iskorištava se u velikom broju suvremenih preparata za održavanje oralne higijene: zubnim pastama, tekućinama za ispiranje te posebnim fluoridnim gelovima za kućnu uporabu. Osim ovih preparata, kod djece se koriste i profesionalni preparati koje primjenjuje doktor dentalne medicine, a koji sadrže izrazito visoke koncentracije fluorida. Ti preparati mogu biti u obliku zubnih lakova, gelova ili otopina, a primjenjuju se prilikom redovitih stomatoloških pregleda na sve zube (mliječne i trajne). Preventivno djelovanje važno je za mliječne zube kako bi se zadržali u ustima sve do vremena fiziološkog ispadanja, a trajni zubi su neposredno nakon nicanja nedovoljno mineralizirani i stoga osjetljivi na demineralizaciju i razvoj karijesa. Caklina tih zubi treba proći period sazrijevanja tijekom kojeg se u nju ugrađuju mineralni sastojci iz sline, kako bi postala potpuno mineralizirana i otporna na kiseline iz zubnog plaka. Proces sazrijevanja i ugradnje dodatnih količina mineralnih sastojaka u caklinu mladih zubi je spor, a može se pospješiti primjenom preparata s visokim koncentracijama fluorida. Njihovim djelovanjem ugrađuju se u caklinu fluoridni ioni (umjesto uobičajenih kalcijevih) koji ojačavaju caklinu mladih trajnih zubi i djeluju preventivno na razvoj karijesa. Djelovanje profesionalnih preparata za fluoridaciju je vrlo dugotrajno, a dovoljno ih je primjenjivati dvaput godišnje prilikom redovitih stomatoloških pregleda.
Osim profesionalne fluoridacije, preventivni učinak fluorida može se postići uporabom zubnih pasta s fluorom. Pri korištenju fluoridiranih zubnih pasta kod male djece je potreban oprez kako se gutanjem ne bi unijele prevelike količine fluora koje mogu djelovati otrovno. Stoga se u vezi primjene fluoridirane zubne paste kod male djece preporučuje posavjetovati s doktorom dentalne medicine.
Sustavna primjena fluorida
50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća široko se počela primjenjivati sustavna fluoridacija – unošenje malih količina fluorida u organizam putem različitih namirnica: soli, mlijeka, vode ili uzimanjem tableta s fluoridima. Fluoridi koji se tako unesu u organizam izlučuju se slinom i ugrađuju u zubnucaklinu ostvarujući preventivni učinak. Iako ovakva metoda fluoridacije ima pozitivne učinke na zdravlje zubi, postoji rizik od povećanog unosa fluorida u organizam koji može imati posljedice na razvoj zubi i kosti. Na zubima se pri dugoročnom povećanom unosu fluora može javiti poremećaj nazvan dentalna fluoroza, kod kojeg je caklina slabije razvijena, strukturno slabija, s mogućim defektima i obojenjima.
U pojedinim zemljama provodile su se različite metode sustavne fluoridacije, a u Hrvatskoj su primjenjivane tablete natrijevog fluorida. Danas je sustavna primjena fluorida napuštena, zbog nemogućnosti kontrole unesene količine fluorida u organizam i mogućih posljedica u slučaju prekomjernog unosa. Umjesto sustavne primjene, preferira se lokalna primjena fluorida u obliku profesionalnih preparata koje primjenjuje doktor dentalne medicine ili sredstava za svakodnevnu oralnu higijenu, najčešće zubnih pasta i tekućina za ispiranje.

Nije tajna, dobra oralna higijena je ključ oralnog zdravlja i pojave većih problema.
Potrebno je dobro brinuti o zubima, ili u suprotnom osmijeh neće biti tako svijetao, lijep i zdrav kao što je poželjno.
Kad se izostavi dobro četkanje i čišćenje zubnim koncem, pojavljuju se oralni problemi, što može dovesti do karijesa i problema s desni.

Karijes se javlja kada zubnu caklinu uništi bakterija u plaku koja proizvodi kiselinu. Plak se neprestano formira na zubima zbog bakterija koje su uvijek prisutne u ustima. Može li se spriječiti nastanak karijesa? - Jednom kad je šteta već nanesena, stomatolog može sanirati karijes, ali preventivno se može spriječiti dobrim održavanjem oralne higijene. Evo i nekoliko savjeta kako...

Četkanje, zubni konac, vodica za ispiranje...

Svakodnevne dobre navike su prva linija zaštite zubi protiv karijesa. S obzirom na to da je plak uvijek opasnost za oralno zdravlje, potrebno je detaljno četkati zube dvaput dnevno. Također, svakodnevno korištenje zubnog konca pomaže očistiti ostatke hrane između zubi na mjestima koja četkica ne može dosegnuti, kao i spriječiti nakupljanje plaka prije nego se pretvori u zubni kamenac. Na kraju, za potpunu oralnu higijenu preporučuje se promućkati usta vodicom za ispiranje usta koja pomaže u rješavanju bakterija koje uzrokuju neugodni zadah, te sprječavaju upalu zubnog mesa.

Žvakaće gume bez šećera

Žvakaće gume svakako imaju svoje prednosti... Žvakanje stimulira izlučivanje sline koja neutralizira i ispire kiselinu na zubima. Pretjerivanje se ne preporučuje, ali žvakaće su povremeno dobrodošle, uz naravno redovitu i ispravnu oralnu higijenu.

Svakako, preporuka stomatologa je da se dvaput godišnje napravi redovita kontrola i uklanjanje zubnog kamenca. Na taj način se pravovremeno može reagirati kako ne bi dovelo do ozbiljnijeg stanja i većih problema sa zubima.
Ukoliko imate dodatnih nedoumica oko održavanja oralne higijene, najbolje se obratiti stomatologu, a moj tim iz Poliklinike ARENA i ja Vam stojimo kompletno na raspolaganju. Pišite nam u komentare ili se javite na 01/6542-655 i otvoreno pitajte sve što Vas zanima.

Slina je neophodna za normalnu funkciju usne šupljine (okus, žvakanje, gutanje i govor), također ima ulogu u preveniranju nastanka karijesa te njezini antimikrobni sastojci štite od infekcije.
Suhoća usta ili kserostomija sama po sebi nije bolest, nego simptom. Pojavljuje se kao neugodan osjećaj koji je posljedica nedostatka ili promjene kvalitete sline.
Češće se javlja kod starijih osoba a razlog tome su određene bolesti i lijekovi koje upotrebljavaju.

Uzroci koji dovode do poremećaja rada žlijezda slinovnica mogu biti bolesti žlijezda slinovnica, neke sustavne metaboličke, hormonalne, imunološke, infektivne i autoimune bolesti te liječenja zračenjem zloćudnih bolesti glave i vrata i kemoterapije. Suhoća usta je jadan od prvih simptoma kod dijabetesa i autoimune bolesti Sjogrenovog sindroma. Danas je poznato oko 500 lijekova koji mogu dovesti do manjka sline. To su lijekovi za regulaciju povišenog krvnog tlaka, diuretici, mnogi lijekovi koji djeluju na psihička stanja. Može se pojaviti kod žena u menopauzi te se pojavljuje i kod dugogodišnjih pušača.
Dijagnoza se može postaviti jednostavnim testom mjerenjem količine sline. Normalno se u danu izluči 0,7-1,5 l sline. Ukoliko je izlučena količina sline manja od 0,2 ml/min radi se o smanjenom lučenju sline. Prividnu kserostomiju može izazvati promjena kvalitete sline, kada je više izlučene sline gusta te stvara ljepljiv i suh osjećaj.


Posljedice suhoće usta su pojava karijesa i upala zubnog mesa koja nastaje zbog povećanja broja bakterija u usnoj šupljini, čemu još dodatno doprinosi što pacijenti zbog suhoće te gubitka osjeta okusa pribjegavaju konzumiraju slatkih napitaka pokušavajući sebi olakšati.
Suhoća usta pogoduje i razvoju gljivičnih infekcija, najčešće je to kandidijaza. Nedostatak sline otežava nošenje proteza, a sluznica je osjetljiva i sklona ozljedama te podložna infekcijama.

Pacijenti se žale na pečenje usta, otežano gutanje, promjenu osjeta okusa. Kod Sjogrenovog sindroma javlja se i otok podušne žlijezde što stvara bol u području čeljusnog zgloba.
Liječenje kserostomije je često usmjereno na olakšanje simptoma i sprječavanje komplikacija. Svodi se na često vlaženje sluznice usne šupljine vodom, nadomještanje nedostatka sline pripravcima umjetne sline. Preporučuje se redovita i pravilna oralna higijena te upotreba preparata za oralnu higijenu bogatih fluorom, kalcijevim i fosfatnim ionima kako bi se spriječio nastanak karijesa. Ukoliko pacijent uzima lijek koji uzrokuje suhoću usta preporuka je zamijeniti ga drugim koji ne izaziva suhoću usta, ukoliko je moguće. Kada je tkivo žlijezda slinovnica zdravo, izlučivanje sline se može potaknuti žvakanjem, ispiranjem usta kiselkastim otopinama. Učinkovita je i fotostimulacija terapijskim laserom žlijezda slinovnica i akupunktura. Sustavni lijekovi za poticanje lučenja sline imaju mnoge kontraindikacije i brojne nuspojave te je bitno prije propisivanja biti temeljito upoznat s anamnezom pacijenta.
Najučinkovitiji preparati koji se danas koriste su otopine koje vlaže usta, potiču izlučivanje sline i zbog sadržaja iona kalcija i fosfata djeluju na obnovu cakline, djeluju protuupalno i štite od infekcije.
Suhoća usta nije normalno stanje te je preporuka liječiti čim se pojavi kako bi se spriječile i njezine komplikacije: karijes, upala sluznice i gljivične infekcije usta.

Pošaljite online upit

Copyright © 2020 Stomatološka poliklinika ARENA Sva prava pridržana.