Pacijenti kojima nedostaju zubi, a implantati nisu rješenje mogu vratiti funkcionalnost zubi i estetiku osmijeha brzo i jednostavno uz zubne proteze. Zubne proteze rješavaju problem djelomične ili potpune bezubosti, a zahvaljujući novim materijalima i novim tehnologijama dobro se prilagođavaju ustima, ugodne su za nošenje i osiguravaju prirodan i lijep izgled. Zubne proteze jedinstven su nadomjestak koji se prilagođava svakom pacijentu zasebno. Prije nego se pokrene postupak izrade proteze, svaki pacijent dobiva individualiziran pristup i detaljnu dijagnozu postojećeg stanja. Nakon pregleda pacijent dobiva plan terapije, a proteza se potom izrađuje u nekoliko faza.

Prvi korak u postupku izrade proteze je uzimanje preciznih otisaka kako bi baza proteze bila potpuno prilagođena ležištu u ustima pacijenta.

Drugi korak je izrada tzv. zagrizne šablone, koja će pomoći odrediti međusobni položaj čeljusti i zubi tijekom nošenja kako bi proteza savršeno odgovarala.

Sljedeći korak uključuje postupak u kojem se u šablone postavljaju umjetni zubi i pacijent dobiva priliku isprobati postavu u ustima i dati svoje komentare kako bi se prilagodila i finalizirala postava.

Zadnja faza izrade je precizno finaliziranje. Dok su zubi privremeno postavljeni u šablonama, rade se sve korekcije dok se ne postigne savršena postava zuba nakon kojeg se izrađuje konačna proteza.

Tijekom postupka izrade uključeni su specijalisti stomatolozi iz ordinacije i specijalisti iz laboratorija. Kod složenijih situacija potrebno je više faza izrade zbog specifičnosti zahtjeva konstrukcije. U slučaju izrade kombiniranog nadomjestka, izrađuje se prvo fiksni nadomjestak (krunice ili most), a nakon njegovog cementiranja slijedi izrada mobilnog nadomjeska.

Postoje dvije vrste proteza. Pacijentima koji su izgubili sve svoje prirodne zube, izrađuju se potpune ili totalne proteze koje se mogu dodatno učvrstiti u ustima zubnim implantatima. Kod pacijenata koji imaju određeni broj prirodnih zubi, izrađuje se djelomična ili parcijalna proteza. Djelomične proteze se bolje drže u istima jer su učvršćene za preostale zube, ali neki njihovi dijelovi mogu smetati sluznicama i pokretima jezika te stvarati poteškoće u govoru. Potpune proteze nemaju ove elemente, ali imaju veću bazu koja leži na sluznici i uzrokuje osjećaj prisutnosti stranog tijela u ustima.

Prilagodba na proteze kod većine pacijenata prolazi relativno jednostavno i lagano, a kod nekih je potrebno nešto više vremena za navikavanje. To ovisi o stanju u ustima pacijenta, konstrukciji proteze i dobi pacijenta. Kod pacijenata koji su kraće vrijeme bili bez zuba i ako nije prošlo puno vremena između vađenja pojedinih zuba, bit će kraći period navikavanja. Razlog tome je što je koštani greben bolje sačuvan i ležište je povoljnije za izradu proteze. Promjena u ustima je značajna iz razloga jer se vraća mogućnost žvakanja hrane, ali na drugačiji način uz pomoć nadomjestka koje je strano tijelo na koje se treba naviknuti.

Uz malo strpljenje nošenje nove proteze pacijentu brzo može postati sasvim normalno, moguće se dobro prilagoditi i naučiti kontrolirati protezu. Privikavanje je potrebno i kada pacijent promijeni protezu, a nova je različita od prethodne. Nova proteza znači i drugačiji odnos među čeljustima, samim time i drugačiji obrazac žvakanja. Često se kod starijih pacijenata tako umjesto izrade nove proteze odlučuje za podlaganje postojeće.

Podlaganjem se poboljšava postojeći oblik baze proteze, a promjene koje nastaju su neznatne pa nije potrebno novo privikavanje.

Danas je stomatologija toliko napredovala i rade se proteze uz koje je prilagodba minimalna te je sve veća potražnja za ovakvim rješenjem. Pacijenti s problemom nedostatka zubi biraju zubne proteze jer uz pravilnu oralnu higijenu i redovite kontrole mogu potrajati cijeli život, a značajno su jeftinija rješenja od implantata.

Gubitkom zuba poremećen je sklad u usnoj šupljini te s vremenom ostavlja sve veće negativne posljedice na stomatognati sustav (strukture u usnoj šupljini i strukture usko vezane uz nju).

Jedan od ključnih čimbenika za ugradnju implantata je određena količina kosti potrebna za ugradnju implantata. Nedovoljna količina kosti za ugradnju implantata može biti posljedica vremenskog razdoblja koji je protekao od gubitka zuba gdje se kost s vremenom resorbirala (smanjila) na mjestu gdje nedostaje zub, kao i upale koja je ostavila veliki defekt u kosti.
Nakon toga je potrebno procijeniti hoće li se raditi nadomještanje kosti ili će rješenje za pacijenta biti protetski rad bez implantata.

Plan terapije ovisi o tome radi li se o nedostatku jednog, više ili svih zubi.

Kod nedostatka manjeg broja zubi, a ako smo procjenom stanja utvrdili da se neće ugrađivati implantati, razmotrit će se stanje preostalih zubi u čeljusti. Potrebno je vidjeti jesu li preostali zubi u stanju nositi veće opterećenje te zadovoljava li njihov raspored mogućnost planiranja fiksnog protetskog rada na njima.
Osim implantata, fiksno-protetski rad koji može predstavljati mogućnost rješenja problema nedostatka zuba je most.

Zubni most je fiksno-protetski nadomjestak koji je konstruiran u jednom komadu, a sastoji se od više povezanih zubnih krunica te postoji dio ili više dijelova mosta koji ispod sebe nemaju uporište (zub). Zubi na koje će ići most je potrebno preoblikovati brušenjem tako da na njih možemo cementirati most koji oblikom imitira krune prirodnih zubi. Ovakva vrsta rada je fiksna jer se most cementira na postojeće preoblikovane zube te se ne može vaditi iz usta.
Ukoliko je preostali broj zubi premali za takvo opterećenje ili raspored zubi ne omogućuje izradu fiksno-protetskog nadomjeska, tada se može napraviti kombinirani rad.

Kombinirani rad se sastoji od fiksnog dijela (most) i mobilnog dijela (djelomična proteza) koji se vezama, koje nisu vidljive u ustima, pričvrsti na fiksni dio te se većom površinom naslanja na zubno meso. Ovakvim radom dobivamo puni zubni niz bez vidljivih veza (spojeva).

Djelomična proteza je mobilna tj. vadi se iz usta. U ovakvim situacijama postoji mogućnost izrade samo mobilnog dijela (djelomične proteze) koji nadomješta zube koji nedostaju.
Djelomična proteza se pričvršćuje na preostale zube metalnim kvačicama koje su vidljive na kruni zuba bliže zubnom mesu.

Ukoliko je pacijent izgubio sve svoje zube te nema dovoljno kosti u stražnjoj regiji, treba vidjeti ima li dovoljno kosti u prednjoj regiji. Tada se na ugrađena 4 implantata može napraviti fiksni protetski rad pod nazivom All-on-4 ili polufiksni rad kada se protetski rad vezom veže za implantate te ga pacijent može vaditi iz usta radi lakšeg provođenja oralne higijene. Kada ne postoji mogućnost ugradnje implantata, jedino rješenje je izrada mobilnog protetskog nadomjeska (potpuna proteza).

Potpuna proteza izrađuje se od akrilata, lagana je te nadomješta sve zube u čeljusti. Potpuna proteza u gornjoj čeljusti prekriva nepce, dok donja potpuna proteza prianja mnogo manjom površinom na sluznicu (u obliku potkove) te je njena stabilnost manja pogotovo ako je koštani greben čeljusti nizak. Potpune proteze se vade iz usta te se preporučuje da ih se po noći izvadi.
Fiksni radovi (krunice, mostove) koji se izrađuju od cirkon keramike ili potpune keramike izgledaju prekrasno, međutim ukoliko nije moguće fiksno rješenje, onda i totalne proteze mogu osigurati prekrasan osmijeh i vratiti estetiku pacijentu.

Impaktirani zubi su oni koji ne izrastu u puni zubni luk, a razlog su najčešće postojanje nekog oblika fizičke barijere.

Bilo koji zub može biti impaktiran ali najčešće su to umnjaci s obzirom da posljednji niču. Uzrok impaktiranosti zuba je nedostatak prostora u kosti samog zubnog luka, gustoća kosti iznad krune samog zuba koja onemogućava erupciju tj. nicanje.

Prosječna dob za nicanje trećih molara odnosno umnjaka je oko 20. godine, a proces može trajati do 25. godine pa i kasnije.

Osim što mogu biti impaktirani, umnjaci mogu biti i semiimpaktirani te retinirani.

Retinirani zubi su oni koji nemaju fizičke barijere ili prepreke za nicanje te su postojani unutar kosti na mjestu razvoja zuba a uzroci zbog kojih zubi nisu niknuli, mogu biti različite prirode.
Semiimpaktirani zubi su oni koji imaju fizičku barijeru za nicanje u zubni luk ali ne uspijevaju izniknuti do kraja i u većini slučajeva su djelomično iznikli te prekriveni mekim tkivima.

Klasifikacija položaja impaktiranog zuba je izrazito važna kako bi se odredio pristup terapije vađenja samog zuba. Donosi se odluka o tome hoće li biti potreban zahvat alveotmije, obično ili komplicirano vađenje ili nešto drugo.

Kad su u pitanju retinirani, impaktirani ili semiimpaktirani umnjaci, najčešće se ne vade tj. ostavljaju se na mjestu na kojem jesu ako ne stvaraju probleme. Onog trenutka kad i ako počnu stvarati probleme, stomatolozi se odlučuju za zahvat alveotomije umnjaka donje čeljusti, kao i kirurškog kompliciranog vađenja ako se radi o umnjacima gornje čeljusti.

Alveotomija je kirurški zahvat prilikom kojeg se odstranjuje dio kosti oko zuba kako bi se omogućio lakši pristup zubu kirurškim instrumentima. Samo vađenje zuba započinje incizijom mekih tkiva, odstranjivanjem kosti, vađenjem zuba, obradom rane te završava šivanjem ili bez- ovisno o pristupu zahvatu.

Faza nakon vađenja zuba je jako važna ali ujedno donosi i potencijalne tegobe. Kako bi se one izbjegle potrebno je pridržavati se uputa, zabrana korištenja duhanskih preparata, kontraceptiva, vrućih napitaka, te napitaka na bazi ugljikovog dioksida.

Sve to može uzrokovati destabilizaciju rane i njenog cijeljenja, potaknuti reinfekciju ili raspadanje krvnog ugruška u rani iz kojeg zapravo sama rana cijeli. Analgetici su preporučeni po potrebi s obzirom da se bol ne manifestira kod svakoga jednako te je intenzitet individualan.

Ukoliko imate još nedoumica vezanih uz umnjake, pišite komentare ili se javite direktno u Polikliniku ARENA pozivom na 01/6542-655.

Dijastema.- Detalj koji čini neku osobu prepoznatljivom ili simpatičnom? Ili estetski nedostatak zbog kojeg pacijenti dolaze u stomatološku ordinaciju po savjet kako ga ispraviti?

Na našim prostorima češće se predstavlja kao mana koja ne odgovara suvremenim estetskim kriterijima. U nekim afričkim zemljama poput Nigerije i Namibije smatra se atraktivnom i simbolom plodnosti, dok takve zube u Francuskoj nazivaju "dents du bonheur" – "sretni zubi" prema legendi o Napoleonovoj vojsci u kojoj je bilo poželjno imati takve zube.

Dijastema je razmak između zubi koji se najčešće javlja u gornjoj čeljusti između prvih sjekutića (diastema mediana), rjeđe u donjoj čeljusti. Može biti različite širine i time više ili manje vidljiv, a često se javlja kod mliječnih zuba kao normalni nalaz.

Može biti:

- primarna koja se javlja zbog povećanog frenuluma gornje usnice kod mliječnih i trajnih zuba (širine 2-3 mm)

- stečena kao genetski uzrokovana, kod poremećaja u rastu i razvoju ili zbog smanjenog broja zubi, smanjene veličine ili oblika zubi, povećanog jezika, patoloških promjena (tumori, ciste ili parodontološke bolesti) ili oralnih navika (tiskanje jezika tijekom govora i gutanja i povećani pritisak tokom mirovanja)

- fiziološka dijastema se javlja kod mliječnih zuba i spontano se zatvara sa nicanjem bočnih zubi dok nije veća od 2 mm, zovu je i "stadij ružnog pačeta", ali ne zahtjeva nikakvu terapiju i obično se zatvori nicanjem trajnih očnjaka.

Pacijenti kod stomatologa dolaze sa željom da se dijastema zatvori zbog estetskih razloga - doživljavanja vlastite ljepote i izgleda svoga lica, funkcionalnih poteškoća – otežanog odgrizanja hrane ili izgovaranja glasova "f" i "s" te zdravstvenih problema u smislu održavanja pravilne oralne higijene. Prilikom dolaska pacijenta potrebno je saznati koji je njegov razlog, kakve su mu želje, očekivanja i mogućnosti i detaljnim pregledom uz pomoć rtg ili CT snimke utvrditi postoje li parodontni problemi, karijesi, nepravilna okluzija, ortodontske nepravilnosti ili patološke tvorbe.

Postoji više terapijskih mogućnosti kojima se korigira dijastema; kirurška, ortodontska, parodontološka, direktne restauracije kao što su kompozitni ispuni ili indirektne s keramičkim ljuskicama ili krunicama. Terapijski postupci mogu biti samostalni ili se kombinirati da bi se postigla estetika, funkcija i oralno zdravlje.

Kirurška terapija dolazi u obzir kod patoloških stanja ili kod prevelikog frenuluma gornje usnice (često u kombinaciji s ortodoncijom) koji se kasnije može ponovno pojaviti.

Ortodontska terapija zahtjeva više vremena, može biti fiksna ili mobilna, ali prednost joj očuvanje vlastitih zuba i usklađivanje zagriza.

Parodontološka terapija služi da se zaustavi napredovanje parodontološke bolesti i kao regenerativna terapija može ostvariti stvaranje ili ponovno uspostavljanje izgubljenih ili oštećenih tkiva koja su uzrokovala pojavu dijasteme.

Direktne restauracije od kompozitnih materijala koriste se kod dijastema koje su manje od 2 mm.

Mogu se napraviti direktno u ustima pacijenta kompozitnim materijalom u više slojeva prema navoštenom modelu (wax up) koji se može pokazati pacijentu da bi mu se predočio konačni rezultat. Druga opcija je indirektna uz pomoć gotovih tvorničkih kompozitnih ljuski koje su visoko ispolirane i glatke površine što umanjuje mogućnost pojave najveće mane ovog materijala – sklonosti obojenju s vremenom.

Jedna od najpopularnijih korekcija su keramičke ljuskice koje predstavljaju odlično estetsko i dugotrajno rješenje bez mogućnosti promjene boje. Zahvat za njihovu izradu je minimalno invazivan, brusi se samo caklina u tankom sloju, obično se njima i korigira promjena boje ili oblika zuba što se ne može trajno postići s izbjeljivanjem, ali trebaju postojati određeni uvjeti- ne smije biti ispuna na tim zubima i potrebna je pravilna okluzija da ne bi došlo do njihovog pucanja. Ljuskice imitiraju prirodnu fluorescentnost, provode i reflektiraju svjetlost kao prirodni zubi, a glatka površina omogućuje lakše održavanje oralne higijene.

Krajnje rješenje su keramičke krunice koje se koriste kad su dijasteme preširoke za ljuskice, kad postojeći zubi imaju ispune ili okluzija nije idealna. Trebale bi biti visoko estetske da bi u području dijasteme što prirodnije translucentno imitirale prirodne zube. S keramičkim krunicama možemo promijeniti oblik, boju i položaj zubi. Preširoke dijasteme treba korigirati kombinacijom s ortodontskom terapijom da konačne krunice ne bi ispale prevelike tj. preširoke.

Dijastema nekome predstavlja estetski ili funkcionalni problem, a nekome dio njegove osobnosti. Unatoč estetskim standardima, najbitnije je kako se osoba osjeća. Na kraju krajeva, ljepota je u različitosti.

Nezadovoljna izgledom svojih zuba, gospođa Marija dolazi u Polikliniku ARENA i traži rješenje. Odlučila se za veliku promjenu, kako u izgledu tako i u navikama.

PRVI POSJET

Napravili smo prvi specijalistički pregled i ustanovili da ima parodontnu bolest koja kao posljedicu ima povlačenje gingive (zubnog mesa) te nekoliko zuba koje je potrebno izvaditi. Neki zubi su već bili izvađeni ranije, pa gospođa nije mogla adekvatno žvakati. Isti dan smo krenuli s terapijom. Prvo smo temeljito očistili tvrde i meke zubne naslage (dubinska parodontoplastika) koje se nalaze iznad, ali i ispod zubnog mesa te tako zaustavili proces smanjenja volumena kosti i povlačenja gingive. Pacijentica je dobila detaljne upute o provođenju oralne higijene. Oralni kirurg je pacijentici ugradio jedan zubni implantat. Nakon toga su joj izbrušeni zubi, uklonjeni svi karijesi te napravljene endodoncije (vađenje živca i punjenje kanala) na zubima gdje je karijes došao do pulpe zuba. Na kraju smo uzeli otiske za provizorne mostove. Uloga provizornih mostova je funkcionalna (pacijentica je ponovno mogla žvakati) i estetska.

Pacijentici smo privremeno cementirali provizorne mostove napravljene u dentalnom laboratoriju. U međuvremenu je nosila provizorne mostove napravljene u ordinaciji.

DRUGI POSJET (6 mjeseci od početka radova)

Kada su implantati srasli s kosti pacijentica dolazi na protetsku pripremu, odnosno otvaranje implantata i postavljanje healinga (posebni vijak koji modelira gingivu). Pacijentica je naručena na završetak radova za mjesec dana.

TREĆI POSJET (7 mjeseci od početka radova)

Mjesec dana nakon otvaranja implantata, i ukupno 7 mjeseci nakon početka radova, gospođa se vratila na završni rad i tad smo se uvjerili da se pridržavala uputa o oralnoj higijeni te da je gingiva zdrava, skidamo provizorne mostove i ponovno čistimo zubne naslage. Zube ispod smo još malo prebrusili za uzimanje otisaka. Uklonili smo healinge, a u implantate fiksirali transfere (služe za uzimanje otisaka implantata) te uzeli otiske. U razgovoru s pacijenticom smo saznali kakvu boju, oblik i dužinu zuba želi, a mi smo njoj dali svoje mišljenje i sugestije. Otiske s uputama o boji i željama pacijentice smo nakon toga poslali u dentalni laboratorij.

Dva dana nakon uzimanja otisaka, pacijentica je došla na probu metalne konstrukcije koja će nositi keramiku. Sve je prošlo besprijekorno.

Tri dana nakon probe metalne konstrukcije, sve skupa pet dana nakon uzimanja otisaka, imali smo probu keramike. Na toj probi naša uloga je bila provjeriti kakav je zagriz pacijentici. Nakon toga zaključili smo da ga je potrebno malo prilagoditi, što smo odmah i učinili. Tu je pacijentica prvi puta vidjela svoje nove zube, njihov oblik, dužinu i boju koju je izabrala uz našu pomoć. Bila je zadovoljna svime, a jedina je još želja bila da se malo “skrate“ gornje jedinice. Rad se zadnji puta šalje u laboratorij, gdje se stavlja zaštitni sloj na keramiku koji ima ulogu i da se keramika sjaji. Isti dan, 3 sata nakon probe keramike, pacijentica je ponovno u ordinaciji, ovaj puta je isprobavala definitivni rad, još ga je samo trebalo trajno cementirati (zalijepiti). Pošto nam je rekla da joj se jako sviđaju, krenuli smo u postupak cementiranja. Skinuli smo provizorne mostove koje je pacijentica nosila kada god nije bila u ordinaciji, očistili zube, healinge zamijenili abutmentima (fiksiraju se u implantate i služe da bi nosili krunice), na zube smo stavili materijal koji će pojačati vezu sa zubom i krunicom, nakon toga oprali materijal, dobro posušili svaki zub i napokon cementirali zubne mostove u gornjoj i donjoj čeljusti. Ponovno smo provjerili kakav je zagriz pacijentici, pošto smo se uvjerili da je odličan, preostalo nam je još samo uzeti otisak za udlagu, koju će pacijentica nositi preko noći kako bi svi bili sigurni kako će rad ostati ovakav kakav je još dugo vremena.

Pozdravili smo se s pacijenticom do sljedećeg susreta na recallu (kontroli) za 6 mjeseci.

Ukoliko mislite da ste kandidat za ovu vrstu zahvata, a postoji još nešto što vas zanima, budite slobodni obratiti nam se telefonski na 01/6542-655.

Poliklinika ARENA

Jeste li ikad primijetili na sebi ili drugima zub koji svojom bojom odskače od ostatka zubi? Svi zubi su prirodne bijele boje, ali taj jedan je sive, tamnožute ili smeđe boje te narušava estetski izgled cijelog osmijeha? Takav zub nazivamo mrtav zub i u blog postu koji slijedi objasnit ću vam što je mrtav zub, što mu je uzrok, a što rješenje problema estetski neprihvatljivog osmijeha.
Za zdrav zub kažemo da je živ jer u svom središtu sadrži splet krvnih i limfnih žilica i živca. Mrtav zub je onaj u kojem više nema bioloških procesa, koji je prestao živjeti. Živac u zubu može odumrijeti zbog udarca (traume) pri čemu se prekine dovod krvi iz kosti u zub stoga zub ostane bez opskrbe, do zuba ne dolaze niti antitijela koja bi uništila bakterije, bakterije se množe i kroz korijen ulaze u okolnu kost što dovodi do upale u kosti. Živac može odumrijeti i zbog karijesa pri čemu živo tkivo postane mrtvo, raspada se što dovodi do infekcije koja se širi iz zuba u kost oko zuba. Poznati uzroci odumiranja živca su još i jako stiskanje zubi i parodontoza.

Živac odumire najčešće polagano kroz duži period i pri tome se možete osjetiti nelagodu ali i vrlo jaku bol te neugodan zadah. Mrtav zub u najvećem broju slučajeva promijeni boju i ostaje tako trajno obojen. Liječenje takvog zuba je nužno kako raspadnuto tkivo u zubu ne bi uzrokovalo infekciju i oteknuće kosti koje može dovesti i do manjeg ili većeg oteknuća obraza s tendencijom širenja prema oku ili vratu.

Je li vaš zub živ možete provjeriti tako da prislonite komadić leda na zub. Ako je zub mrtav nećete osjetiti ništa, te nakon toga trebali biste snimiti rtg snimku kako bi se vidjelo da li postoje vidljive promjene u kosti.

Kako biste sačuvali zub nakon što živac odumre radi se liječenje zuba (postupak se zove endodoncija) koje se obavlja u nekoliko posjeta u kojima se liječe, čiste i pune kanali zubnih korijena. Nakon liječenja zuba moguće je da ćete osjetiti kratkotrajnu bol ili osjećaj nelagode sljedećih nekoliko dana. Zub se zatvara kada više nema bolova, gnoja niti neugodnog mirisa iz kanala jer se tada zub smatra saniran i sačuvan.

Svojim pacijentima preporučujem da naprave kontrolnu rtg snimku 6 mjeseci nakon liječenja kako bi se u kosti pratile eventualne posljedice upalnih procesa što je vidljivo kao crna sjena oko vrška korijena. Ako su takve sjene vidljive više mjeseci ili godina i ne smanjuju se potrebno je kirurškim postupkom ukloniti vršak korijena i okolnu, upalom zahvaćenu, kost.
Radi daljnje žvačne uporabe i estetskog dojma vidljivi dio prirodne krune zuba nadomješta se ispunom, overlay-om (keramički umetak) ili krunicom, a što će se od toga izabrati ovisi o tome koliko je površine zuba ostalo.

Nadam se da ste, čitajući ovaj blog post, saznali nešto novo o problemu mrtvog zuba te da ćete, zahvaljujući informacijama o mogućim komplikacijama reagirati, naručiti se na vrijeme za svoj termin kako biste što prije riješili svoj problem i vratili sjaj i bjelinu svom osmijehu.

U komentarima bih voljela pročitati vaša iskustva. Sumnjate da i vi imate mrtav zub? Slobodno mi postavite pitanje, rado ću vam odgovoriti.

Pošaljite online upit

Copyright © 2020 Stomatološka poliklinika ARENA Sva prava pridržana.