Plan stomatološke terapije smatra se ključnim faktorom koji značajno utječe na konačni ishod same terapije. Kliničkim pregledom usne šupljine potrebno je dobro sagledati cjelokupnu situaciju i stvarne potrebe i probleme koje pacijent navodi. Izoliranim pristupom u kojem se sanira samo jedan zub vrlo često ne uočimo stvarne probleme te općenito razloge nastanka problema. Za kvalitetan prvi pregled u stomatologiji potrebno je vrlo široko sagledati pacijenta općenito, njegove probleme, potrebe te općenito zdravstveno stanje. Brzinska izolirana sanacija često dovodi do dodatnog produbljivanja primarnog problema.

Prije odluke o izoliranoj sanaciji jednog ili više zuba moramo se prije svega upitati zašto je uopće došlo do problema na tim zubima. Daljnjom istragom nerijetko ćemo ustanoviti da se problem nalazi upravo na suprotnim stranama od zuba koji stvaraju problem, stoga je pacijentu potrebno detaljno objasniti, a ako treba i skicirati situaciju kakvu zateknemo. Razumijevanje realne situacije od strane pacijenta od velike je važnosti za kvalitetan pristup terapiji, a samim time i uspjeh iste.

Svaki plan terapije je individualan

Potrebno je veliko iskustvo u planiranju stomatološke terapije jer znamo da je svaka situacija specifična. Životne navike i objektivne potrebe svakog pacijenta su različite. O financijskim mogućnostima da i ne govorimo. Vrlo često na sastancima s kolegama raspravljamo o pojedinim planovima terapija, kada se vidi kako pristupi mogu biti jako različiti. Stomatologija je kao znanost toliko napredovala da su mogućnosti sanacije pojedinih stanja iz dana u dan sve veće. Ponekad se i sami iznenadimo koliko struka brzo napreduje. Ono što nam je do prije par godina bilo nezamislivo danas je postalo standard. Mogućnosti su zaista velike, tako da ja osobno, vrlo često znam pacijentima reći kako sam sto posto siguran da imamo rješenje koje će dovesti njegovu dentalnu situaciju u zdravo, lijepo i funkcionalno stanje.

Put do zdrave dentalne situacije nije uvijek jednostavan

Naravno da put do toga nije uvijek jednostavan. Može biti vrlo dug, iscrpljujuć i nadasve financijski zahtjevan. Radi svega navedenog, smatram kako je od velike važnosti individualno prilagoditi svaki plan terapije. Vrlo često, najskuplji plan terapije ne mora biti nužno i najbolji plan. Mnogo je pacijenata prezadovoljno totalnim protezama u obje čeljusti što se smatra najjeftinijom varijantom kod potpunog nedostatka zuba. Naravno, izrada dobrih, lijepih i funkcionalnih totalnih proteza smatra se jednim od najizazovnijih procesa u stomatologiji. S druge pak strane, fiksni zubi na implantatima kod bezubih čeljusti smatraju se vrlo komfornim i elegantnim rješenjem, ali put do tog komfora često je naporan psihički, fizički i financijski, stoga nije opcija za baš svakog bezubog pacijenta.

Kako nakon svega navedenog procijeniti što je najoptimalnije za pacijenta?


Vrlo jednostavno… Smatram kako bi kolege stomatolozi, prije nego što predstave plan terapije pacijentu, trebali sebe upitati, bi li u takvoj situaciji i sebi napravili isti takav plan. Dakle, plan terapije kakav bi stomatolog sebi napravio u određenom trenutku, zasigurno je najbolji mogući plan i za pacijenta – naravno, pod uvjetom da je riječ o iskusnom stomatologu.

Neki put mi je teško gledati kako stomatološka struka pada u drugi plan, a želja za brzim profitom u prvi. Često se susrećem s pacijentima koji dolaze s informacijom kako su im potrebna 2-3 ili čak i više implantata. Nakon kliničkog pregleda i uvida u RTG i CT snimke, informiram pacijenta da je potreban jedan ili niti jedan implantat te da se situacija može riješiti jednostavnije i sigurnije bez tolike količine implantata i novaca. Dakle, tu govorimo o pojmu „overtreatment“ ili pretjerana terapija u svrhu brze zarade. Stalno ponavljam kolegama:

„…ne budimo trgovci zubima, već samo liječnici…“

Zaključak svega navedenog je kako su prvi pregled i plan terapije neopisivo kompleksan proces za koji je potrebno veliko iskustvo u struci, etičnost i kvalitetan ljudski pristup. Sama činjenica kako je pacijent gotovo uvijek u velikom strahu, ljudska komponenta sagledavanja cijele situacije i planiranja presudna je kod same odluke o prihvaćanju i započinjanju same terapije. Iskustvo je pokazalo da je fer pristup, optimalna cijena i individualno prilagođen plan terapije, zasigurno i najbolji plan.

Bez dentalne radiologije suvremena dentalna medicina ne bi postojala. Rendgenske snimke neizostavne su u stomatološkoj dijagnostici te planiranju i provođenju terapije. Dentalna radiologija je važna jer su jedino na snimkama vidljive promjene koje se običnim vizualnim pregledom ne mogu uočiti.

Princip nastanka rendgenske snimke zubi je isti kao pri „slikanju“ bilo kojeg drugog dijela tijela: s jedne strane strukture koju želimo snimiti postavlja se izvor zračenja, a s druge strane rendgenski film. Pri prolasku rendgenskih zraka kroz tkiva dolazi do njihove djelomične apsorpcije. Pritom kost i tvrda tkiva apsorbiraju više zračenja, a kroz meka tkiva (kožu i sluznicu) rendgenske zrake lakše prolaze, tj. manje se apsorbiraju. Zrake koje prođu kroz tkiva i dospiju do prozirnog filma na njemu uzrokuju zatamnjenje. Stoga se strukture kroz koje zrake lakše prolaze (manje se apsorbiraju) na filmu ocrtavaju kao crna područja, tzv. prosvjetljenja ili transparencije. S druge strane, strukture koje jače apsorbiraju rendgenske zrake na snimci su vidljive su kao svjetla područja, jer je na tom mjestu došlo do slabijeg zatamnjenja filma.

Na rendgenskim snimkama se najbolje uočavaju promjene na tvrdim tkivima zuba i kosti. Tako se zubni karijes na snimci vidi kao prosvjetljenje na kruni zuba, koje nastaje zbog toga što na njegovom mjestu nedostaje cakline i dentina. Promjene u kosti se najčešće uočavaju kao prosvjetljenja – na mjestu upale u kosti dolazi do njezine resorpcije, što rezultira smanjenom gustoćom kosti, a to se zapaža kao prosvjetljenje. Ako je u kosti prisutna cista, ona se također zapaža kao oštro ograničeno prosvjetljenje. Na rendgenskoj je snimci u obliku sjena različitog intenziteta vidljiva većina umjetnih materijala od kojih su izrađeni stomatološki radovi – ispuni, krunice, nadogradnje, implantati.

Postoje različite tehnike snimanja, a najčešće se koriste ortopantomogram, retroalveolarna snimka i snimka s ugrizom u traku. Ortopantomogram je ekstraoralna tehnika, što znači da se tijekom snimanja film nalazi izvan usta, dok su druge dvije tehnike intraoralne, tj. film se nalazi u ustima, neposredno uz zube koji se snimaju. Ortopantomogram, „ortopan“, je snimka koja obuhvaća sve zube, gornju i donju čeljust, čeljusni zglob, a djelomično i strukture smještene iznad usta (nosnu šupljinu, maksilarne sinuse). Koristi se kada je potrebno dobiti uvid u sve zube i okolne koštane strukture. Često se izrađuje kao orijentacijska snimka pri prvom pregledu jer istodobno prikazuje sve zube i okolne strukture. Koristi se i u svim slučajevima kada je važnije dobiti pregled svih zubi nego precizni prikaz detalja pojedinog zuba. U slučaju da je potreban detaljniji uvid u stanje pojedinog zuba, bolje je snimiti retroalveolarnu snimku ili snimku s ugrizom u traku. Osim kao orijentacijska snimka, ortopantomogram se koristi u planiranju protetske terapije, u ortodonciji te oralnoj kirurgiji kod planiranja postavljanja implantata ili vađenja neizniklih zubi.

Retroalveolarna snimka, „mala slika zuba“ prikazuje nekoliko zubi i okolnu kost. Koristi se kada je potrebno dobiti detaljan i kvalitetan prikaz određenog zuba. Na snimci je vidljiv cijeli zub – njegova kruna, korijen i kost oko vrška korijena. Dobra vidljivost područja oko vrška korijena važna je za planiranje i kontrolu endodontskog tretmana jer se na tom mjestu razvija upalna reakcija koju endodontskim tretmanom treba izliječiti.

Snimka s ugrizom u traku, „bite-wing“, je snimka na kojoj su vidljive krune nekoliko gornjih i donjih zubi u zagrizu. Na ovim snimkama ne vidi se područje oko vrška korijena, ali se izrazito dobro vide promjene na krunama zubi. Stoga se ova tehnika najčešće koristi za dijagnostiku karijesa koji se nalazi na dodirnim plohama susjednih zubi. Karijes na tom mjestu u ranoj fazi često nije vidljiv kliničkim pregledom, ali se može zapaziti na snimci s ugrizom u traku.

Postoji i cijeli niz drugih tehnika snimanja koje se koriste za posebne namjene kao što je kompjutorizirana tomografija, koja daje kvalitetan trodimenzionalni prikaz pa se koristi pri planiranju implantološke terapije, a kraniogram (snimka lubanje) se koristi u ortodonciji.

Snimanje digitalnim ortopanom te izrada rendgenskog snimka u Poliklinici ARENA traje svega nekoliko minuta stoga nije potrebno prethodno ugovaranje termina. Postupak snimanja kod 3D CBCT snimanja traje 30 sek po čeljusti, a kod 2D digitalnog ortopana 10-ak sekundi. Snimak je trenutan i vidljiv je odmah na monitoru djelatnika. Budući da nema čekanja, snimak se dobiva odmah po završetku snimanja na CD mediju ili se pacijentima šalje putem e-maila.

Zubne proteze rješenje su koje pomaže vratiti funkcionalnost i estetiku osmijeha pacijentima koji su izgubili sve zube ili dio. U slučajevima kada pacijentima nije moguće izvesti fiksne radove, proteze su rješenje koje zahvaljujući modernoj izradi i novim tehnologijama osigurava dobro i ugodno nošenje te prirodan izgled.

Zašto je važno nadomjestiti zube koji nedostaju?

Gubitak zubi djeluje na govor jer je to funkcija u kojoj važnu ulogu imaju zubi i jezik. Gubitkom većeg broja prirodnih zubi, govor se mijenja, može biti otežan. Zubna proteza pomaže poboljšavanju izgovora i pacijenti nakon dobivanja nove proteze prolaze period prilagodbe. Proteza osigurava zadovoljavajuću estetiku lica jer zubi djeluju na oblik i izgled lica. Vanjski oblik lica ovisi o zubima jer stražnji zubi podupiru čeljust i održavanjem razmaka među čeljustima određuje se visina lica. Prednji zubi su oslonac obrazima i usnicama dajući im normalni oblik i zaobljenost. Gubitkom većine ili svih prirodnih zubi, gubi se oslonac za obraze i usnice, a čeljusti se međusobno približavaju. Zbog toga nastaje karakteristični izgled bezube osobe s upalim obrazima, smanjenom donjom trećinom lica i bradom približenom nosu. Usnice su uvučene jer im nedostaje potpora prednjih zubi, a kutovi usnica su iz istog razloga spušteni prema dolje. Izradom zubne proteze može se značajno popraviti ovaj estetski nedostatak. Stražnji zubi u protezi preuzimaju funkciju podupiranja čeljusti i tako uspostavljaju normalnu visinu lica, a prednji zubi i baza proteze podupiru obraze i usnice vraćajući im normalni oblik. Osim estetske funkcije koju zubi imaju čime utječu na samopouzdanje i kvalitetu svakodnevnog života, funkcionalna uloga zubi je izuzetno velika. Uživanje u hrani moguće je uz zdrave zube, a pri gubitku zubi tu su rješenja koja vraćaju izgubljenu funkcionalnost.

Vrste zubnih proteza

Potpune (totalne) zubne proteze se izrađuju u slučaju kada pacijent nema niti jedan prirodni zub u čeljusti. Jednostavnije su konstruirane od djelomičnih, a sastoje se od baze proteze na koju su postavljeni zubi. Baza proteze je dio nadomjeska koji ide uz sluznicu, a izrađuje se od ružičastog akrilata koji se bojom uklapa u okolnu sluznicu. Baza potpune proteze se izrađuje tako da bude što veća jer sile koje se pri žvakanju razvijaju na umjetnim zubima u protezi, moraju se preko baze prenijeti na sluznicu i koštanu podlogu. Budući da sluznica nije u stanju podnijeti velika opterećenja, potrebno je žvačne sile raspodijeliti na što veću površinu, što se postiže povećanjem baze proteze. Razlikuje se baza gornje i donje potpune proteze – gornja je veća i pokriva cijelo nepce, a donja je bitno manja i ima oblik potkove jer mora ostaviti slobodan prostor za jezik. Prirodni zubi imaju poseban sustav vlakana u parodontnom ligamentu koji može podnijeti velike sile, a potpune proteze sve sile prvo prenose na sluznicu i preko nje na kost. Zbog ograničene sposobnosti sluznice da podnese opterećenje, žvačne sile koje razvijaju nosioci potpunih proteza višestruko su manje od onih koje se razvijaju na prirodnim zubima. Stoga pacijenti s protezama imaju poteškoća u žvakanju tvrđe i žilave hrane. Otežano je i odgrizanje hrane, jer se proteza na svojem ležištu rijetko drži dovoljno čvrsto da bi se mogla oduprijeti silama koje nastaju pri odgrizanju. Kolike će sile pojedini pacijent moći razviti sa svojom protezom ovisi o izvedbi proteze i o stanju njezinog ležišta. Proteza mora biti izvedena tako da se dobro drži na ležištu i ne pomiče tijekom žvakanja, a ležište mora biti povoljnog oblika uz dovoljno preostale kosti. Današnja moderna tehnologija i materijali te način izvedbe zubne proteze omogućuju pacijentima zadovoljstvo i nakon gubitka svih zubi.

U slučajevima kada pacijent ima određeni broj svojih, prirodnih zubi, izrađuju se djelomične (parcijalne) proteze. Preostali zubi mogu biti zdravi, pokriveni krunicama ili mostom, opskrbljeni nadogradnjom i krunicom, restaurirani (opskrbljeni plombama), ali u svakom slučaju moraju biti sanirani. Važno je prije izrade djelomične proteze potrebno je izliječiti sve preostale „bolesne“ zube. U slučaju da je neki od preostalih zubi jako oštećen (primjerice jako klimav), takav zub se prije izrade proteze izvadi. Djelomična proteza je konstrukcijski složenija od potpune jer ima elemente kojima se pričvršćuje za preostale zube. Ti elementi imaju dvojaku ulogu – omogućuju pridržavanje proteze uz preostale zube – proteza učvršćena zubima mirnija je pri žvakanju i govoru, manje je podložna pomicanju i ispadanju, a time je ugodnija za nošenje. Uz to, omogućuju prijenos žvačnih sila na preostale zube. Pomoću različitih elemenata može se dio žvačnog opterećenja prenijeti na preostale zube. Prijenosom opterećenja na zube rasterećuje se sluznica, što znači da pacijent može razvijati veće žvačne sile, tj. žvakati tvrđu i konzistentniju hranu. Zubi na koje se prenosi opterećenje moraju imati zdrav parodont i čvrsto se držati u kosti jer na klimave zube s oštećenim parodontom ne smiju se prenositi sile s proteze jer bi to dovelo do još jačeg rasklimavanja, a na kraju i gubitka zuba.

Zubne proteze mogu uz pravilnu brigu i održavanje oralne higijene trajati cijeli život što djeluje poticajno na pacijente prilikom odlučivanja na ovaj korak i osigurava njihovo zadovoljstvo. Na zubne proteze postoji višegodišnje jamstvo što je također prednost ovog rješenja za slučajeve djelomičnog ili potpunog nedostatka zubi.

Starenje je fiziološki proces u kojem se mijenja ustroj i funkcija svih organskih sustava u ljudskom tijelu. Pojava starenja nije samo posljedica protjecanja vremena, već ukupnih napora koje ljudski organizam proživljava – promjene povezane sa starošću odražavaju „istrošenost“ organizma aktivnostima koje je obavljao tijekom života. Zbog toga se razlikuje pojam kronološke i biološke dobi – prvi predstavlja čistu fizikalnu veličinu vremena, dok drugi uzima u obzir biološke promjene koje nastupaju starenjem. Kod ljudi koji žive zdrav način života, održavaju umjerenu tjelesnu težinu, bave se fizičkom aktivnošću te imaju visoke higijenske i zdravstvene standarde, organizam je manje „istrošen“, tj. njihova biološka dob je manja od kronološke. Takvi ljudi izgledaju mlađe od drugih ljudi iste kronološke dobi. Nasuprot tome, ljudi koji su radili u teškim uvjetima, živjeli u lošim higijenskim prilikama i imali nedovoljnu zdravstvenu skrb, brže pokazuju znakove starenja i izgledaju stariji nego što doista jesu. Zbog velike raznolikosti životnih uvjeta u suvremenom društvu, postoje i velika odstupanja biološke od kronološke dobi. Zubi i meka tkiva također prolaze fiziološke promjene povezane sa starenjem, a tijekom života se dodatno javljaju i kumuliraju razne patološke promjene. Neke se od njih mogu sanirati stomatološkim liječenjem, dok se neke mogu tretirati tek djelomično ili se liječenjem samo ublažavaju simptomi.

PROMJENE NA ZUBIMA

Zubi se tijekom vremena postupno troše – kod starijih ljudi je sloj cakline stanjen, a njena površina može biti nepravilna ili ispucala. Istrošenost zubi najjasnije je vidljiva na sjekutićima čiji bridovi mogu biti skraćeni za nekoliko milimetara, sa žućkastim prosijavanjem. Kad se caklina potpuno potroši, na bridovima sjekutića može se uočiti žuto-smeđa dentinska jezgra. Iako je ogoljeli dentin kod mlađih ljudi osjetljiv na toplinske, kemijske i mehaničke podražaje, kod starijih se ljudi dentinski tubulusi zatvaraju i osjetljivost nestaje. U caklini se često nalaze pukotine koje su posljedica raznih funkcijskih opterećenja kojima su zubi bili izloženi tijekom života. Pukotine su vidljive kao ravne crte uzduž zuba koje različito lome svjetlost od okolne cakline. Najčešće nastaju u ljudi s jakom žvačnom muskulaturom, koji žvaču tvrdu hranu ili pak u ljudi kod kojih je zbog ortodontskih anomalija poremećen prijenos i raspodjela sila na zube. Pojava takvih pukotina u starijoj dobi je normalna i bez simptoma, a terapija nije potreba.

Starenjem zubi postaju sve tamniji. Više je uzroka promjene boje, a jedan od njih je navedeno trošenje zuba. Trošenjem se sloj cakline stanjuje pa žućkasta boja dentina postaje sve vidljivija. Osim toga, u tvrda zubna tkiva se tijekom života odlažu različiti obojeni spojevi iz hrane i pića koji doprinose tamnjenju zubi. I sam dentin doživljava strukturne promjene – odlaganjem dodatnih količina dentina koje se događa tijekom cijelog života, tubulusi postaju sve tanji, a dentin sve gušći i intenzivnije obojen. Eventualna pojava karijesa i ispuni od različitih materijala dodatno doprinose promjeni boje. Ovisno o uzroku obojenja, svjetlija nijansa zubi može se postići pjeskarenjem, izbjeljivanjem ili zamjenom starih ispuna u dogovoru sa stomatologom.

Tijekom života se postupno smanjuje propusnost dentina, zbog čega slabi osjetljivost zubi na podražaje. Tako se bolne senzacije koje su se prethodno javljale uslijed različitih oštećenja zuba (primjerice, oštećenja u području vrata zuba ili ogoljeli korjenovi) postupno smanjuju, a naposljetku u potpunosti prestaju. Starenjem i pojavom parodontnih bolesti dolazi do povlačenja gingive od razine zubnog vrata u smjeru korijena. Parodontna bolest uzrokuje gubitak kosti i tako ubrzava povlačenje gingive, a kod starijih se ljudi „produživanje zubi“ može pojaviti i bez parodontne bolesti. Povlačenjem gingive dolazi do izlaganja dijela dio zubnih korjenova mediju usne šupljine. Kako korijenu nedostaje zaštitni omotač od cakline (korijen je prekriven tek tankim slojem cementa ispod kojeg se nalazi dentin), ovaj dio zuba postaje podložan razvoju karijesa. Uz to je osjetljiv na grubo četkanje kojim se mogu uzrokovati defekti na izloženim korijenima. Stoga je kod pojave „produživanja zubi“ potrebno provoditi temeljitu oralnu higijenu kako bi se spriječio razvoj karijesa korijena, a istovremeno izbjegavati tvrde zubne četkice i grubo četkanje kako se izloženi korjenovi ne bi oštetili.

Kronični karijes je česta pojava u starijih osoba. Za ovu vrstu karijesa karakteristično je znatno sporije napredovanje od akutnog karijesa koji se uobičajeno javlja u mlađoj i srednjoj životnoj dobi. Naime, kod starijih su osoba dentinski tubulusi znatno uži, a dentin je manje propustan. Stoga je prodor bakterija u dubinu dentina znatno otežan, a često može biti i zaustavljen. Kronični karijes se očituje kao smeđe i crne mrlje na zubu i najčešće ne pokazuje simptome. Zbog sporog napredovanja vrlo rijetko ugrožava zubnu pulpu. Liječi se na isti način kao i akutni karijes – uklanjanjem inficiranog zubnog tkiva i izradom restauracije.

OSTALE PROMJENE

Od ostalih promjena dolazi do oštećenja vrata zuba koja nastaju zajedničkim djelovanjem nekoliko različitih mehanizama. Značajnu ulogu ima pojava nazvana abfrakcija koja podrazumijeva lomljenje i ljuštenje cakline u području vrata zuba. Može doći do pojava uzrokovanih erozijom tvrdih zubnih tkiva, koje nastaju uslijed prekomjerne konzumacije kiselih namirnica i imaju bubrežast ili ovalan oblik. Sličan oblik imaju i defekti uzrokovani pregrubim četkanjem, odnosno korištenjem pretvrde zubne četkice. Razlikovanje navedenih vrsta defekata važno je zbog prepoznavanja uzroka i njegova uklanjanja. U starijoj se dobi često javljaju i defekti zubnog vrata kombiniranog porijekla – caklina oslabljena djelovanjem abfrakcije dodatno se oštećuje kiselim namirnicama i grubim četkanjem. Takvi kombinirani defekti mogu biti izrazito opsežni, ali su vrlo rijetko uzrok preosjetljivosti zahvaćenog zuba.

Svi oblici cervikalnih oštećenja uspješno se liječe postavljanjem ispuna od suvremenih restaurativnih materijala – staklenoionomernih cemenata i kompozitnih materijala. Amalgamski materijali sve se više napuštaju u restaurativnoj dentalnoj medicini, pa tako i za sanaciju ovih defekata.

U žlijezdama slinovnicama starenjem nastaju promjene koje utječu na sastav i količinu sline. Žlijezde mogu biti zahvaćene raznim bolestima koje dovode do oštećenja njihove funkcije, ali i u odsustvu bolesti dolazi do postupnog smanjenja lučenja sline. Smanjena količina sline je posljedica normalnih involutivnih promjena koje prate starenje – slabija funkcija žlijezda slinovnica javlja se u sklopu općeg usporenja metaboličkih procesa u starijih osoba. Smanjenju količine sline dodatno doprinose razni lijekovi koje starije osobe često uzimaju.

Smanjeno lučenje sline ima za posljedicu razne promjene. Subjektivni simptomi su osjećaj suhoće u ustima te otežano žvakanje i gutanje. Osjećaj suhoće može biti praćen neugodnim osjećajem pečenja sluznice, a doživljaj okusa može biti oslabljen ili promijenjen. Manja količina sline uvjetuje slabiju remineralizaciju i zaštitu od karijesa. Stoga se u starijih osoba javlja karijes vrata zuba (cervikalni karijes) koji je u mlađih osoba s normalnim lučenjem sline vrlo rijedak i neuobičajen. Karijes se može javiti i na drugim dijelovima zuba, ali je pojava cervikalnog karijesa tipična posljedica smanjenog lučenja sline.

Smanjenje izlučivanja sline može biti različitog intenziteta. Malo smanjenje je gotovo neprimjetno i nema utjecaja na pojavu karijesa te ne uzrokuje subjektivne simptome. Značajno smanjenje pak može uzrokovati veće poteškoće prilikom žvakanja, gutanja i govora praćeno pečenjem i oštećenjima sluznice te vrlo visokim rizikom od nastanka karijesa.

Kvalitetna svakodnevna oralna higijena i redovna kontrola kod stomatologa uvelike pomažu da se promjene koje neminovno nastaju starenjem uspore i saniraju. Zubima se tako produžuje njihov vijek, zadržava se duže njihov blistav sjaj, a smanjuje se pojava karijesa i drugih oboljenja zubi i usne šupljine.

Oralna higijena pretpostavka je dobrog oralnog zdravlja, ali zubni kamenac se javlja kod gotovo svake osobe. Unatoč odličnoj oralnoj higijeni, pojavu zubnog kamenca teško je spriječiti. Više se javlja ipak kod pacijenata sa slabijom oralnom higijenom, zatim kod pacijenata koji imaju jako stisnute zube, onih koji su tome genetski skloniji kao i kod onih koji imaju probleme s lošim ispunima i protetskim radovima.

Zubni kamenac su tvrde naslage na zubima koje nastaju mineraliziranjem plaka. Riječ je o tvrdim bijelim ili žućkastim naslagama koje nastaju na zubima u području spoja zuba i zubnog mesa (gingive). S vremenom zubni kamenac dovodi do problema s oralnim zdravljem, upala zubnog mesa, zubobolje, povlačenja gingive, a osim što je estetski neprivlačna pojava dovodi i do neugodnog zadaha. Upravo iz tih razloga važno je redovno profesionalno čistiti zubni kamenac.

Konzumiranjem određene hrane i pića stvara se često pigmentacija zubi koja djeluje na estetiku osmijeha. Najčešće je to slučaj kod pušača, ljudi koji piju puno kave, čaja, a takve promjene teško se odstranjuju četkicom ili uglavnom nikako. Pojave tamnosmeđih do čak crnih mrlja, jačeg intenziteta uz zubno meso djeluju na samopouzdanje pa se pacijenti manje smiju skrivajući te pojave. Zubi s vremenom gube svoju blistavost i boju, plak se nakuplja, nastaje kamenac, dolazi do skupljanja sve više bakterija koje štete zubima i cijelom organizmu.

Kontrola kod stomatologa potrebna je kako bi se na vrijeme detektirala razna stanja, a prilikom kontrole stomatolog može reagirati na situaciju nakupljenog kamenca i preporučiti profesionalno čišćenje zubi. Riječ je o metodi odstranjivanja plaka sa svih zubnih površina što je posebno važno za teško dostupne površine koje se prilikom pranja zubi često zanemare. To su obično prostori među zubima te unutarnje površine prednjih donjih zubi. Profesionalno čišćenje zubnog kamenca provodi se pomoću malih rotirajućih četkica i gumica te posebnih alata i pomagala kojima se prelazi preko površine i odstranjuju se naslage brzo, jednostavno i učinkovito.

Najbolja preporuka pacijentima je ići redovno na preventivno pregled kod stomatologa gdje se po potrebi može preporučiti čišćenje zubnog kamenca. Pacijenti koji nemaju upalne procese niti probleme s oralnim zdravljem, dolaze na čišćenje zubi dva puta godišnje u svrhu održavanja zdravlja zubi i usne šupljine. Ako pacijent ima probleme s upalnim procesima zubnog mesa, kombiniraju se različite metode profesionalnog čišćenje zubi češće i prema potrebi dok se ne postigne odgovarajuća razina, a zatim se provodi održavanje.

Za osmijeh bez mrlja, čišćenje kamenca je neophodno jer nije zubni kamenac samo estetski nedostatak, nego dovodi i do ozbiljnijih problema ako se na vrijeme ne reagira. Dio cjelovite brige za oralno zdravlje treba uključivati i odstranjivanje kamenca kod stomatologa što vraća blistavost i zdravlje zubima te djeluje na samopouzdanje pacijenata.

Zubni karijes, vrlo raširena bolest tvrdih zubnih tkiva, najčešća je bolest čovjeka uopće. Moguće je preventivno djelovati na nastajanje zubnog karijesa jer u njegovom nastanku veliku ulogu igraju prehrana i oralna higijena. Promjena na zubu koju uočavamo kao crnu točku, šupljinu ili defekt na kruni zuba samo je zadnji stadij složenog i dugotrajnog procesa koji nastaje među djelovanjem brojnih čimbenika. Za nastanak karijesa potrebno je djelovanje više čimbenika koji će u konačnici dovesti do oštećenja tvrdih zubnih tkiva, tj. „pokvarenog zuba“. Među njima su najvažnije bakterije zubnog plaka, prehrana i vrijeme. Ovisno o bakterijskoj aktivnosti, karijes brže ili sporije napreduje. Bakterijska aktivnost velikim dijelom ovisi o dostupnim hranjivim tvarima (šećerima), odnosno količini zubnog plaka.

Bakterije se nalaze u zubnom plaku različite debljine i starosti, a hrane se šećerima koji se unose prehranom. Proizvode različite kemijske spojeve, od kojih su za razvoj karijesa najvažnije kiseline. Kada su prisutne u dovoljnoj količini, kiseline uzrokuju demineralizaciju zubne cakline. Demineralizacija je proces u kojem pod utjecajem kiselina dolazi do gubitka mineralnih sastojaka iz tvrdih zubnih tkiva pri čemu ona postupno postaju slabija i manje otporna. Proces demineralizacije se normalno i svakodnevno odvija na površini zuba i sam po sebi ne uzrokuje bolest zuba. Demineralizacija se događa uvijek kada zub dođe u kontakt s kiselinama, bilo da su one unesene hranom ili slatkim napicima (gazirani i voćni sokovi, ocat) ili su proizvod bakterija. Dakle, zub u kontaktu s kiselinama uvijek gubi određenu malu količinu minerala, ali ovaj gubitak se nadomjesti mineralima iz sline u procesu koji se naziva remineralizacija. Dakle, u normalnim uvjetima, na površini svakog zuba se izmjenjuju procesi demineralizacije i remineralizacije. Ako su oni u ravnoteži, ne nestaje oštećenje zuba. Ako bakterije plaka proizvode previše kiseline, tako da se ravnoteža poremeti u korist demineralizacije, dolazi do postupnog slabljenja cakline i nastanka karijesa. Uz kiseline koje proizvode bakterije, caklinu oštećuje i unos velikih količina kiselih tvari hranom i pićem, ali pritom ne nastaje karijes već promjene koje se nazivaju caklinske erozije. Demineralizacija cakline u početnom stadiju vidljiva je kao ograničeno područje na površini zuba koje je kredasto bijelo i zamućeno, za razliku od zdrave zubne površine koja je sjajna i prozirna.

Kako demineralizacija cakline napreduje, dolazi do oštećenja površine zuba i nastanka šupljine, „karijesa“. U govoru se karijesom najčešće naziva šupljina na površini zuba, ali doktori dentalne medicine pod pojmom karijes podrazumijevaju i puno ranije stadije demineralizacije kod kojih šupljina još nije nastala. Ponekad karijes može biti opsežan i razvijen u unutrašnjosti tvrdih zubnih tkiva, a da je pritom šupljina na površini mala i okom nevidljiva. U svakom slučaju, ove šupljine, odnosno defekti površine cakline, omogućavaju daljnji rast i razvoj bakterija pri čemu su one zaštićene od mehaničkog čišćenja i ne mogu se odstraniti svakodnevnim mjerama oralne higijene. Bakterije se nastavljaju razmnožavati i izlučivati kiseline pa karijes prodire sve dublje kroz caklinu. Kada prođe kroz cijelu debljinu cakline i dospije do dentina (zubne kosti koja izgrađuje najveći dio zuba i daje mu oblik), napredovanje karijesa se ubrza jer je dentin slabije mineraliziran od cakline i manje otporan na djelovanje kiseline. Uz to, u dubljim slojevima tvrdih zubnih tkiva nije moguća remineralizacija iz sline (ona se događa samo na površini zuba), pa se gubitak minerala ne može ovim procesom nadomjestiti. Prodorom u dentin, bakterije se naseljavaju u dentinske kanaliće, a svojim toksinima podražuju živčane završetke na krajevima kanalića (uz pulpu) zbog čega dolazi do osjeta boli. Dakle, karijesni proces uzrokuje bol tek kada prodre u dentin – karijes ograničen na caklinu ne boli. Stanice pulpe na karijes u dentinu reagiraju odlaganjem novih količina dentina i pojačanim odlaganjem minerala u kanaliće čime se oni sužavaju i zatvaraju. Ova reakcija predstavlja obrambeni mehanizam kojim se zub prirodno brani od napredovanja karijesa. U određenim (rijetkim) slučajevima ona može biti dovoljna da zaustavi napredovanje karijesa – ako su bakterije slabo aktivne u proizvodnji kiselina, a obrambeni odgovor zuba jako izražen, moguće je da se karijes zaustavi i prestane širiti. Tada se naziva zaustavljeni karijes i u teoriji na zahtjeva liječenje. Međutim, najčešće je obrana zuba preslaba pa je potrebno ukloniti karijesnu masu i defekt na zubu ispuniti nekim od restaurativnih materijala. Preporuka stomatologa je redoviti godišnji pregled kako bi se na vrijeme detektirale promjene koje mogu dovesti do većih problema. Preventivni pregledi mogu spriječiti narušavanje oralnog zdravlja, a svakodnevna oralna higijena uvelike smanjuje mogućnost nastanka bolesti zubi i usne šupljine.

Pošaljite online upit

Copyright © 2020 Stomatološka poliklinika ARENA Sva prava pridržana.