Slina je neophodna za normalnu funkciju usne šupljine (okus, žvakanje, gutanje i govor), također ima ulogu u preveniranju nastanka karijesa te njezini antimikrobni sastojci štite od infekcije.
Suhoća usta ili kserostomija sama po sebi nije bolest, nego simptom. Pojavljuje se kao neugodan osjećaj koji je posljedica nedostatka ili promjene kvalitete sline.
Češće se javlja kod starijih osoba a razlog tome su određene bolesti i lijekovi koje upotrebljavaju.

Uzroci koji dovode do poremećaja rada žlijezda slinovnica mogu biti bolesti žlijezda slinovnica, neke sustavne metaboličke, hormonalne, imunološke, infektivne i autoimune bolesti te liječenja zračenjem zloćudnih bolesti glave i vrata i kemoterapije. Suhoća usta je jadan od prvih simptoma kod dijabetesa i autoimune bolesti Sjogrenovog sindroma. Danas je poznato oko 500 lijekova koji mogu dovesti do manjka sline. To su lijekovi za regulaciju povišenog krvnog tlaka, diuretici, mnogi lijekovi koji djeluju na psihička stanja. Može se pojaviti kod žena u menopauzi te se pojavljuje i kod dugogodišnjih pušača.
Dijagnoza se može postaviti jednostavnim testom mjerenjem količine sline. Normalno se u danu izluči 0,7-1,5 l sline. Ukoliko je izlučena količina sline manja od 0,2 ml/min radi se o smanjenom lučenju sline. Prividnu kserostomiju može izazvati promjena kvalitete sline, kada je više izlučene sline gusta te stvara ljepljiv i suh osjećaj.


Posljedice suhoće usta su pojava karijesa i upala zubnog mesa koja nastaje zbog povećanja broja bakterija u usnoj šupljini, čemu još dodatno doprinosi što pacijenti zbog suhoće te gubitka osjeta okusa pribjegavaju konzumiraju slatkih napitaka pokušavajući sebi olakšati.
Suhoća usta pogoduje i razvoju gljivičnih infekcija, najčešće je to kandidijaza. Nedostatak sline otežava nošenje proteza, a sluznica je osjetljiva i sklona ozljedama te podložna infekcijama.

Pacijenti se žale na pečenje usta, otežano gutanje, promjenu osjeta okusa. Kod Sjogrenovog sindroma javlja se i otok podušne žlijezde što stvara bol u području čeljusnog zgloba.
Liječenje kserostomije je često usmjereno na olakšanje simptoma i sprječavanje komplikacija. Svodi se na često vlaženje sluznice usne šupljine vodom, nadomještanje nedostatka sline pripravcima umjetne sline. Preporučuje se redovita i pravilna oralna higijena te upotreba preparata za oralnu higijenu bogatih fluorom, kalcijevim i fosfatnim ionima kako bi se spriječio nastanak karijesa. Ukoliko pacijent uzima lijek koji uzrokuje suhoću usta preporuka je zamijeniti ga drugim koji ne izaziva suhoću usta, ukoliko je moguće. Kada je tkivo žlijezda slinovnica zdravo, izlučivanje sline se može potaknuti žvakanjem, ispiranjem usta kiselkastim otopinama. Učinkovita je i fotostimulacija terapijskim laserom žlijezda slinovnica i akupunktura. Sustavni lijekovi za poticanje lučenja sline imaju mnoge kontraindikacije i brojne nuspojave te je bitno prije propisivanja biti temeljito upoznat s anamnezom pacijenta.
Najučinkovitiji preparati koji se danas koriste su otopine koje vlaže usta, potiču izlučivanje sline i zbog sadržaja iona kalcija i fosfata djeluju na obnovu cakline, djeluju protuupalno i štite od infekcije.
Suhoća usta nije normalno stanje te je preporuka liječiti čim se pojavi kako bi se spriječile i njezine komplikacije: karijes, upala sluznice i gljivične infekcije usta.

Gubitkom zuba poremećen je sklad u usnoj šupljini te s vremenom ostavlja sve veće negativne posljedice na stomatognati sustav (strukture u usnoj šupljini i strukture usko vezane uz nju).

Jedan od ključnih čimbenika za ugradnju implantata je određena količina kosti potrebna za ugradnju implantata. Nedovoljna količina kosti za ugradnju implantata može biti posljedica vremenskog razdoblja koji je protekao od gubitka zuba gdje se kost s vremenom resorbirala (smanjila) na mjestu gdje nedostaje zub, kao i upale koja je ostavila veliki defekt u kosti.
Nakon toga je potrebno procijeniti hoće li se raditi nadomještanje kosti ili će rješenje za pacijenta biti protetski rad bez implantata.

Plan terapije ovisi o tome radi li se o nedostatku jednog, više ili svih zubi.

Kod nedostatka manjeg broja zubi, a ako smo procjenom stanja utvrdili da se neće ugrađivati implantati, razmotrit će se stanje preostalih zubi u čeljusti. Potrebno je vidjeti jesu li preostali zubi u stanju nositi veće opterećenje te zadovoljava li njihov raspored mogućnost planiranja fiksnog protetskog rada na njima.
Osim implantata, fiksno-protetski rad koji može predstavljati mogućnost rješenja problema nedostatka zuba je most.

Zubni most je fiksno-protetski nadomjestak koji je konstruiran u jednom komadu, a sastoji se od više povezanih zubnih krunica te postoji dio ili više dijelova mosta koji ispod sebe nemaju uporište (zub). Zubi na koje će ići most je potrebno preoblikovati brušenjem tako da na njih možemo cementirati most koji oblikom imitira krune prirodnih zubi. Ovakva vrsta rada je fiksna jer se most cementira na postojeće preoblikovane zube te se ne može vaditi iz usta.
Ukoliko je preostali broj zubi premali za takvo opterećenje ili raspored zubi ne omogućuje izradu fiksno-protetskog nadomjeska, tada se može napraviti kombinirani rad.

Kombinirani rad se sastoji od fiksnog dijela (most) i mobilnog dijela (djelomična proteza) koji se vezama, koje nisu vidljive u ustima, pričvrsti na fiksni dio te se većom površinom naslanja na zubno meso. Ovakvim radom dobivamo puni zubni niz bez vidljivih veza (spojeva).

Djelomična proteza je mobilna tj. vadi se iz usta. U ovakvim situacijama postoji mogućnost izrade samo mobilnog dijela (djelomične proteze) koji nadomješta zube koji nedostaju.
Djelomična proteza se pričvršćuje na preostale zube metalnim kvačicama koje su vidljive na kruni zuba bliže zubnom mesu.

Ukoliko je pacijent izgubio sve svoje zube te nema dovoljno kosti u stražnjoj regiji, treba vidjeti ima li dovoljno kosti u prednjoj regiji. Tada se na ugrađena 4 implantata može napraviti fiksni protetski rad pod nazivom All-on-4 ili polufiksni rad kada se protetski rad vezom veže za implantate te ga pacijent može vaditi iz usta radi lakšeg provođenja oralne higijene. Kada ne postoji mogućnost ugradnje implantata, jedino rješenje je izrada mobilnog protetskog nadomjeska (potpuna proteza).

Potpuna proteza izrađuje se od akrilata, lagana je te nadomješta sve zube u čeljusti. Potpuna proteza u gornjoj čeljusti prekriva nepce, dok donja potpuna proteza prianja mnogo manjom površinom na sluznicu (u obliku potkove) te je njena stabilnost manja pogotovo ako je koštani greben čeljusti nizak. Potpune proteze se vade iz usta te se preporučuje da ih se po noći izvadi.
Fiksni radovi (krunice, mostove) koji se izrađuju od cirkon keramike ili potpune keramike izgledaju prekrasno, međutim ukoliko nije moguće fiksno rješenje, onda i totalne proteze mogu osigurati prekrasan osmijeh i vratiti estetiku pacijentu.

Trudnoća je novo i promijenjeno stanje organizma žene, a poznato je da promjena razine hormona utječe na puno toga u organizmu. Zbog upita mnoštva trudnica, odlučila sam naglasiti koliko je važno informiranje sadašnjih i budućih trudnica o oralnim promjenama do kojih može doći. Bitno je upoznati osobu s pojavama koje su uobičajene, ali i s onima na koje je potrebno reagirati i obratiti se liječniku.

Mučnine i povraćanje su česte pojave kod trudnica, a ukoliko se ne obrati veća pažnja nego inače na oralnu higijenu, mogu se pojaviti promjene na zubnom mesu sa simptomima poput crvenila i natečenosti. Ako se upala ovog tipa (gingivitis) ne tretira pravilno i ne posveti više pažnje detaljnoj oralnoj higijeni, uznapredovala upala može prijeći u parodontitis. Ovakva upala potpornog tkiva može oštetiti okolna tkiva zuba do te mjere da može dovesti i do gubitka zuba. Osim upale zubnog mesa zbog otežane i nedovoljne oralne higijene na zubima lako nastaje karijes. Sljedeća moguća promjena je trudnički granulom. Lokalizirana oteklina zubnog mesa, veličine i do 2 cm, bolna je, crvena i može krvariti a posljedica je povišene razine hormona i loše oralne higijene. Ponekad, ali rijetko, javlja se potreba za kirurškim intervencijama. Kod nekih trudnica može se pojaviti patološka pomičnost zuba, bez prisustva upale, zbog povišene razine estrogena i progesterona. To je pojava koja obično prestaje nakon trudnoće. Posjeti stomatologu trebali bi biti češći nego inače, otprilike svaka 3 mjeseca, a oralna higijena bi trebala pratiti upute stomatologa. Opće upute su pranje zubi četkicom i pastom 2 puta dnevno po 3 minute, čišćenje međuzubnih prostora zubnim koncem, interdentalnim četkicama ili vodenim tušem te četkanje jezika.

Važno je napomenuti kako nije preporučljivo nakon povraćanja odmah prati zube, već samo promućkati vodom i isprati. Tek sat vremena nakon, kada se neutralizira kiseli sadržaj, može se upotrijebiti četkica za zube, kako ne bi došlo do dodatnog mehaničkog oštećenja površine zuba.

Trudnice koje imaju dobru oralnu higijenu uz redovite kontrole i pridržavanje uputa stomatologa neće imati nikakvih značajnih promjena u usnoj šupljini tijekom trudnoće.

Ukoliko imate dodatnih pitanja ili nedoumica oko ove teme, obratite nam se na 01/6542-655.

Pasta za zube je jedan od najbitnijih proizvoda za održavanje oralne higijene. Glavna uloga joj je mehaničko uklanjanje naslaga hrane i nečistoća sa zuba u kombinaciji s četkicom. Međutim, pasta za zube ima i antiseptičko djelovanje te uklanja zadah iz usta. Dodavanjem fluorida pasti za zube, danas se pomaže održavanju zdravlja zubi prevenirajući nastanak karijesa. Fluor je prirodni element kojeg nalazimo u vodi i hrani. Iz organizma se izlučuje putem mokraćnog i probavnog sustava te sline i znoja.

Djelovanje fluora na zube

Fluor jača zube tako što ubrzava remineralizaciju i sprječava bakterije da proizvode kiseline. Demineralizaciju (gubitak minerala) zuba uzrokuju bakterije koje se hrane ugljikohidratima u ustima i proizvode kiseline koje rastvaraju kristale u zubima. Remineralizacijom se caklina ponovno izgrađuje. U ovom se procesu minerali poput fluora, kalcija, fosfata talože u caklini. Prevelik gubitak minerala bez istovremene obnove cakline dovodi do nastanka karijesa.

Fluor je izazvao veliku pozornost i postao predmet mnogih diskusija s obzirom na njegov utjecaj na zdravlje, zbog svoje toksičnosti i mogućnosti uzrokovanja oštećenja zuba. Često se postavljalo pitanje o metodama uporabe fluora i njegovom štetnom djelovanju. Nekada se fluor unosio u organizam endogeno (sistemski) putem probavnog sustava (fluoridiranom vodom, mlijekom, kuhinjskom solju, tabletama, kapima) te bi se putem krvotoka ugradio u zube i sprječavao nastanak karijesa. Postalo je upitno koliko je dobro unositi toliko fluora u organizam (s obzirom na njegovu visoku toksičnost) i koja količina fluora se ugradi u zube. Neke naučne činjenice o biološkim učincima fluorida govore o tome da su fluoridi jako opasni po zdravlje čovjeka, uzrokuju promjene funkcije bubrega, želučane sluznice i remete neke stanične i hormonalne funkcije. Prekomjerne količine fluora uzrokuju trajne promjene i na zubima (dentalnu flurozu) koje se uočavaju kao bijele mrlje. Mnogim istraživanjima došlo se do zaključka kako je puno bolja topikalna (lokana) primjena fluora (zubnim pastama, koncentriranim otopinama, gelovima, lakovima, pojedinim materijalima za ispune, žvakaćim gumama).

Kada je prvi put fluor dodan u pastu za zube, bio je veoma kritiziran od strane ADA-e (Američka asocijacija stomatologa), a odobrenje je dala tek 1950. godine. Tada su određena i ograničenja količine fluora koji se može dodati u pastu, a da je neškodljiv po zdravlje.

Količina fluora u pastama za zube za određenu dob:

Preporučuje se početi koristiti pastu za zube kod djece kada zna ispljunuti, to je dob od oko 1,5 godine (kada nikne prvi mliječni kutnjak). Uzimajući u obzir kako djeca uglavnom progutaju dio paste za zube, količina paste koju dijete koristi bi trebala biti do veličine zrna graška. Npr. u Americi 1991. godine je prijavljen smrtni slučaj kao posljedica unošenja u organizam oko 16 mg/kg fluorida. Tvrde da su samo 2 grama fluorida dovoljna da usmrte odraslog čovjeka. Na primjer jedna zubna pasta s fluorom sadrži 1 mg/g fluorida.

Primjena pasta za zube s fluorom se smatra najjednostavnijim načinom prevencije karijesa. Njima se pripisuje najveća zasluga za značajno smanjenje incidencije karijesa u razvijenim zemljama. Neki autori paste za zube s fluorom nazivaju REVOLUCIJOM U STOMATOLOGIJI.

Ako se upotrebljava pravilno fluor je bezopasan i koristan, međutim u velikim dozama može biti štetan.

Ne smijem zanemariti činjenicu kako postoje paste za zube i bez fluora, uglavnom su to prirodne ili homemade paste, a cijenom su gotovo dvostruko skuplje. Koju ćete pastu za zube koristiti je vaš izbor, a najbitnije je odabrati pastu koju ćete redovito i pravilno upotrebljavati.

Bijele mrlje na zubima uglavnom predstavljaju estetski problem iako nerijetko mogu imati i druge posljedice. Mogu se pojaviti na mliječnim ili trajnim zubima, na pojedinim ili svim zubima i uglavnom su bez simptoma. Bijele mrlje mogu biti uočljive već pri nicanju zubi ili se kasnije pojavljuju na njima.

Na mliječnim zubima bijele mrlje najčešće uz zubno meso, predstavljaju početni karijes. One nastaju uslijed gubitka minerala (demineralizacija) iz površinskog dijela zuba (cakline) što u daljem napredovanju lako narušava strukturu i nastaje šupljina (kavitet). U stadiju kada su vidljive bijele mrlje taj proces se može zaustaviti remineralizacijom (nadomještanjem izgubljenih minerala). Sam početak nastanka karijesa vidljiv je kao bijela "kredasta" promjena na površini zuba koja nastaje kao posljedica djelovanja kiselina koje stvaraju bakterije hraneći se ugljikohidratima. Kako bismo spriječili nastanak karijesa još u fazi kada možemo nadomjestiti izgubljene minerale u zubnoj strukturi mora se poboljšati oralna higijena te se radi fluoridacija zubi.

Ako su bijele mrlje na trajnim zubima vidljive već pri nicanju zuba radi se o poremećaju koji je nastao u fazi razvoja zubne strukture što je posljedica nedostatka nekih minerala, najčešće kalcija, (hipomineralizacija). Najčešće se javlja na zubima koji prvi niču, prvim trajnim kutnjacima i centralnim sjekutićima.

Prekomjerna količina fluora također može uzrokovati bijele mrlje na zubima (prekomjerna količina fluora se ugradi u caklinu umjesto kalcija).

Područja smanjene mineralizacije mogu nastati i nakon nicanja zubi uslijed:

Kod mrlja nastalih zbog manjka mineralnih materija, pretjeranog unošenja fluora ili lijekova, površina zuba je intaktna, neoštećena te u velikom broju slučajeva ne zahtijeva tretman od strane stomatologa. Problem je isključivo estetske prirode i ako pacijent želi može se ukloniti svrdlom i nadomjestiti estetskim ispunom ili estetskim ljuskicama.
Ako se radi o demineralizaciji zuba koja nastaje kao posljedica početnog karijesa, ovakva "kredasto-bijela" promjena se može ukloniti bez ikakvog brušenja na zubu. Bijela mrlja će nestati ako održavamo oralnu higijenu, smanjimo unos rafiniranih šećera te redovitim profilaktičkim mjerama koje provodi stomatolog, a obuhvaća uklanjanje tvrdih (kamenac) i mekih naslaga (plak) te tretiranje preparatima na bazi fluora kako bismo izvršili uspješnu „ugradnju“ minerala u zub.

Ako želite saznati više o ovoj temi, postavite mi pitanja, vrlo rado ću vam odgovoriti na svako. Ako ste i vi jedan od onih koje muče bijele mrlje na zubima, podijelite svoja iskustva s nama.

S obzirom na to da u današnje vrijeme dijabetes nije rijetka bolest, s pitanjem iz naslova često se susrećem u svom radu. Iz tog razloga odlučila sam napisati blog post u kojem ću ponuditi odgovore te objasniti vezu između dijabetesa i oralnog zdravlja.

Dijabetes je metabolički poremećaj kojeg definiramo kao visoku razinu šećera u krvi. Nastaje zbog niske razine hormona inzulina kojeg proizvodi pankreas ili nemogućnosti organizma da ga pravilno upotrijebi. Pomoću inzulina organizam koristi šećer (glukozu) kao energiju za sve stanice.

Opći simptomi dijabetesa su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, zamućenje vida, slabost, nagli gubitak tjelesne mase. Simptomi u usnoj šupljini su suhoća usta i infekcije, koji dalje mogu dovesti do propadanja potporne strukture zuba, karijesa, sindroma pekućih usta, gljivičnih infekcija i sporijeg cijeljenja rana nakon vađenja zuba ili kirurških zahvata.

Suhoća usta (kserostomija)

Smanjena količina sline uzrokuje suhoću usta te omogućuje lakši nastanak karijesa i mekih naslaga (plaka) a kasnije i tvrdih naslaga (kamenca). Uslijed manjka sline mogu se javiti i ranice u ustima, simptomi pečenja u ustima te gljivične infekcije (kandidijaza).

Također, osobe s dijabetesom često uzimaju lijekove koji mogu smanjiti proizvodnju sline. Ublažavanje simptoma postiže se, prvenstveno, dobrom oralnom higijenom što podrazumijeva 2 puta dnevno pranje zubi i korištenje zubnog konca. Kod osjećaja pečenja u ustima preporučuje se češće uzimanje vode te u težim slučajevima se primjenjuje terapija sredstvima koja zamjenjuju slinu ili medikamentnim stimulansima.

Dok se zdravim osobama preporučuje profesionalno uklanjanje mekih i tvrdih naslaga svakih 6 mjeseci, osobama oboljelim od dijabetesa se preporučuje svaka 3 mjeseca.

Upalna oboljenja desni (gingivitis, parodontitis)

Zbog sporije cirkulacije i sklonosti infekcijama kod osoba oboljelih od dijabetesa lakše nastaje i upala zubnog mesa (gingivitis). Ako se ne liječi upala prodire dublje u potpornu strukturu zuba (parodont) te nastaje parodontitis, što na kraju dovodi i do destrukcije kosti. Rezultat je gubitak zubi. Rizik za nastanak težih oboljenja desni je veći ako je osoba s dijabetesom i pušač.

Osobe s dijabetesom koje imaju parodontitis teže postižu dobru kontrolu šećera u krvi – što može dovesti do neosjetljivosti na inzulin i do kronične upale.
Upalu zubnog mesa pacijent sam može zapaziti kao žarko crveno, otečeno te krvareće zubno meso.

Glavni uzrok ovakve upale je loša oralna higijena, kako nepranje tako i nepravilno pranje zubi. Neadekvatne plombe (ispuni) na zubima, protetski nadomjesci (krunice, mostovi, proteze) i karijes također pogoduju nastanku upale. Ključ za uspjeh u zaustavljanju daljeg napredovanja oboljenja je redovita kontrola šećera u krvi i pravilno uzimanje terapije, dobra oralna higijena kao i posjeta stomatologa svaka 3 mjeseca. Ako osoba boluje od dijabetesa neophodno je to napomenuti svom stomatologu.

Bolujete li i vi od dijabetesa ili netko iz vaše najbliže sredine? Ako imate dodatnih pitanja ili tražite savjet, napišite u komentaru, rado ću vam odgovoriti.

Pošaljite online upit

Copyright © 2020 Stomatološka poliklinika ARENA Sva prava pridržana.