Zubni implantati su trajno i fiksno rješenje kod nedostatka jednog, nekoliko ili čak svih zubi. Preko 20.000 ugrađenih implantata u Poliklinici ARENA rezultat su predanosti vrhunskog tima stručnjaka oralne kirurgije, protetike i opće stomatologije koji su uključeni u svaki postupak ugradnje zubnih implantata. Naši pacijenti dobivaju jamstvo na implantate za cijeli život što je bitan faktor pri odlučivanju na zahvat.

Postupak ugradnje implantata ima par koraka prije kojih pacijenti dobiju dijagnoze i plan zahvata te imaju potpunu podršku specijalista stomatologa tijekom svih faza postupka ugradnje.

1. Umetanje titanskog vijka u kost čeljusti prvi je korak u postupku ugradnje. Ugradnja jednog implantata traje oko 15 minuta, ovisno o pacijentu i radi se većinom u jednom dolasku. Postupak se provodi pod lokalnom anestezijom i potpuno je bezbolan. Zubni implantati preuzimaju funkciju nosača gornjeg vidljivog dijela zube – krunice i ulogu korijena za zamjenski zub. Rade se od iznimno otpornog i kvalitetnog titana koji je najbolji metal za zubne implantate. Titan ima jedinstvenu sposobnost spajanja s kosti i stvara čvrstu podlogu za zamjensku krunicu.

2. Između implantata i zubne krunice postavlja se abutment koji ima ulogu vezivnog elementa između titanskog vijka – implantata i zubne krunice.

3. Nakon ugradnje implantata započinje oseointegracija, proces u kojem se implantat spaja tj. sraste s kosti i postaje potpun nadomjestak i zamjena korijenu zuba. Proces sraštavanja traje oko 3 mjeseca i nakon završetka na implantat se postavlja zubna krunica.

4. Postavljanje krunice završni je proces i prvo se postavlja privremena krunica koja pomaže „oblikovati“ desni, nakon čega se stavlja trajna krunica na svoje mjesto. Veličina, oblik i boja krunica su jedinstvene i krunice se vizualno miješaju s ostatkom zubi i stvaraju prirodan izgled. Protetski dio izrađuju zubni tehničari u vlastitom laboratoriju Poliklinike ARENA čime se postiže bolja sinergija jer tim uključen u terapiju pacijenta radi usko povezano.

Pacijenti kojima nedostaju zubi, a implantati nisu rješenje mogu vratiti funkcionalnost zubi i estetiku osmijeha brzo i jednostavno uz zubne proteze. Zubne proteze rješavaju problem djelomične ili potpune bezubosti, a zahvaljujući novim materijalima i novim tehnologijama dobro se prilagođavaju ustima, ugodne su za nošenje i osiguravaju prirodan i lijep izgled. Zubne proteze jedinstven su nadomjestak koji se prilagođava svakom pacijentu zasebno. Prije nego se pokrene postupak izrade proteze, svaki pacijent dobiva individualiziran pristup i detaljnu dijagnozu postojećeg stanja. Nakon pregleda pacijent dobiva plan terapije, a proteza se potom izrađuje u nekoliko faza.

Prvi korak u postupku izrade proteze je uzimanje preciznih otisaka kako bi baza proteze bila potpuno prilagođena ležištu u ustima pacijenta.

Drugi korak je izrada tzv. zagrizne šablone, koja će pomoći odrediti međusobni položaj čeljusti i zubi tijekom nošenja kako bi proteza savršeno odgovarala.

Sljedeći korak uključuje postupak u kojem se u šablone postavljaju umjetni zubi i pacijent dobiva priliku isprobati postavu u ustima i dati svoje komentare kako bi se prilagodila i finalizirala postava.

Zadnja faza izrade je precizno finaliziranje. Dok su zubi privremeno postavljeni u šablonama, rade se sve korekcije dok se ne postigne savršena postava zuba nakon kojeg se izrađuje konačna proteza.

Tijekom postupka izrade uključeni su specijalisti stomatolozi iz ordinacije i specijalisti iz laboratorija. Kod složenijih situacija potrebno je više faza izrade zbog specifičnosti zahtjeva konstrukcije. U slučaju izrade kombiniranog nadomjestka, izrađuje se prvo fiksni nadomjestak (krunice ili most), a nakon njegovog cementiranja slijedi izrada mobilnog nadomjeska.

Postoje dvije vrste proteza. Pacijentima koji su izgubili sve svoje prirodne zube, izrađuju se potpune ili totalne proteze koje se mogu dodatno učvrstiti u ustima zubnim implantatima. Kod pacijenata koji imaju određeni broj prirodnih zubi, izrađuje se djelomična ili parcijalna proteza. Djelomične proteze se bolje drže u istima jer su učvršćene za preostale zube, ali neki njihovi dijelovi mogu smetati sluznicama i pokretima jezika te stvarati poteškoće u govoru. Potpune proteze nemaju ove elemente, ali imaju veću bazu koja leži na sluznici i uzrokuje osjećaj prisutnosti stranog tijela u ustima.

Prilagodba na proteze kod većine pacijenata prolazi relativno jednostavno i lagano, a kod nekih je potrebno nešto više vremena za navikavanje. To ovisi o stanju u ustima pacijenta, konstrukciji proteze i dobi pacijenta. Kod pacijenata koji su kraće vrijeme bili bez zuba i ako nije prošlo puno vremena između vađenja pojedinih zuba, bit će kraći period navikavanja. Razlog tome je što je koštani greben bolje sačuvan i ležište je povoljnije za izradu proteze. Promjena u ustima je značajna iz razloga jer se vraća mogućnost žvakanja hrane, ali na drugačiji način uz pomoć nadomjestka koje je strano tijelo na koje se treba naviknuti.

Uz malo strpljenje nošenje nove proteze pacijentu brzo može postati sasvim normalno, moguće se dobro prilagoditi i naučiti kontrolirati protezu. Privikavanje je potrebno i kada pacijent promijeni protezu, a nova je različita od prethodne. Nova proteza znači i drugačiji odnos među čeljustima, samim time i drugačiji obrazac žvakanja. Često se kod starijih pacijenata tako umjesto izrade nove proteze odlučuje za podlaganje postojeće.

Podlaganjem se poboljšava postojeći oblik baze proteze, a promjene koje nastaju su neznatne pa nije potrebno novo privikavanje.

Danas je stomatologija toliko napredovala i rade se proteze uz koje je prilagodba minimalna te je sve veća potražnja za ovakvim rješenjem. Pacijenti s problemom nedostatka zubi biraju zubne proteze jer uz pravilnu oralnu higijenu i redovite kontrole mogu potrajati cijeli život, a značajno su jeftinija rješenja od implantata.

Ugradnja zubnih implantata omogućava obnovu zuba koji nedostaju. Ako dođe do gubitka zubi zbog nesreće, bolesti desni ili nekog drugog problema, zubni implantanti potpuno i trajno zamjenjuju zube koji nedostaju. Postupak dentalne implantacije vraća u potpunosti funkcionalnost zubi, a zajedno s protetskim radovima vraća i estetiku osmijeha.

Što su zubni implantati?

Zubni implantati su titanski vijci koji se koriste za nadomjestak zuba. Implantati su trajno i fiksno rješenje, suprotno zamjenjivim zubnim protezama ili mostovima. Zubi su sačinjeni od dva dijela. Vidljivi dio zove se krunica i smještena je iznad linije desni. Drugi dio ispod linije desni je korijen. Korijeni drže zube na mjestu i produžuju se u čeljusnu kost.
Zubni implantat ima funkciju nosača te postaje korijen za vaš zamjenski zub. Implantat se ugrađuje u čeljusnu kost. Proces sraštanja implantata s kosti zove se oseointegracija. Nakon zaraštavanja (3-9 mjeseci), implantat se može opteretiti keramičkom krunicom. Titan je metal koji je najbolji izbor za zubne implantate. Istraživanja iz 1960-ih i 1970-ih pokazala su da se titan zapravo sjedinjuje s čeljusnom kosti te se dokazalo da je najpogodniji za oseointegraciju.
Zubni implantati pripadaju kategoriji protetske i estetske stomatologije. Protetski dio, krunice izrađuju zubni tehničari. Veličina, oblik i boja krunica su jedinstvene. Tehničari rade krunice koje se vizualno miješaju s ostatkom zubi te se time postiže prirodan izgled. Implantat može biti i izvrstan nosač za most. Dodavanje jednog ili više zubnih implantata može pomoći u ostvarenju veće funkcionalnosti i sigurnosti zubala.

Stopa uspješnosti ugradnje zubnih implantata

Stopa uspješnosti ugradnje zubnih implantata je razmjerno visoka, otprilike 75% - 95% svih implantacijskih zahvata je uspješno. Podaci se temelje na petogodišnjem istraživanju. Međutim, cjelokupan uspjeh zahvata uvelike ovisi o vještini kirurga kao i o strukturi čeljusne kosti te oralnoj higijeni pacijenta. Evidentirano je da je stopa uspješnosti kod pušača značajno manja od stope uspješnosti kod nepušača. Zahvaljujući visini troškova čak i jednog zubnog implantata, operativni zahvat često se odgađa dok pacijent ne prestane pušiti.

Vrijeme zalječenja kod zubne implantacije

Kao što se može očekivati, zubni implantat često zahtijeva značajnu količinu ”vremena zalječenja”. Sve do nedavno normalni tijek zubne implantacije bio je potpun nakon prosječnog trajanja od 7 mjeseci. Ovaj proces počeo bi ugradnjom titanijskog vijka u čeljusnu kost i nakon nekoliko mjeseci privremena krunica bi se stavila preko vijka. Jednom kada privremena krunica pomogne ”oblikovati” desni, da tako kažemo, trajna krunica se tada stavlja na svoje mjesto.
Međutim, u posljednje vrijeme stopa uspješnosti se drastično povećala za postupke zubne implantacije koji se događaju odmah nakon vađenja zuba. Koristeći ovu metodu titanski vijak bi se stavio na mjesto odmah nakon vađenja i u nekim slučajevima bi se umjetni zub u isto vrijeme mogao umetnuti, eliminirajući time uobičajeni službeni period čekanja.
Prekrasan osmijeh podiže samopoštovanje i samopouzdanje. Zubni implantat je mali titanski vijak koji može promijeniti vaš život na bolje i osigurati lijep i zdrav osmijeh doživotno uz redovite kontrole i pravilnu oralnu higijenu.

Impaktirani zubi su oni koji ne izrastu u puni zubni luk, a razlog su najčešće postojanje nekog oblika fizičke barijere.

Bilo koji zub može biti impaktiran ali najčešće su to umnjaci s obzirom da posljednji niču. Uzrok impaktiranosti zuba je nedostatak prostora u kosti samog zubnog luka, gustoća kosti iznad krune samog zuba koja onemogućava erupciju tj. nicanje.

Prosječna dob za nicanje trećih molara odnosno umnjaka je oko 20. godine, a proces može trajati do 25. godine pa i kasnije.

Osim što mogu biti impaktirani, umnjaci mogu biti i semiimpaktirani te retinirani.

Retinirani zubi su oni koji nemaju fizičke barijere ili prepreke za nicanje te su postojani unutar kosti na mjestu razvoja zuba a uzroci zbog kojih zubi nisu niknuli, mogu biti različite prirode.
Semiimpaktirani zubi su oni koji imaju fizičku barijeru za nicanje u zubni luk ali ne uspijevaju izniknuti do kraja i u većini slučajeva su djelomično iznikli te prekriveni mekim tkivima.

Klasifikacija položaja impaktiranog zuba je izrazito važna kako bi se odredio pristup terapije vađenja samog zuba. Donosi se odluka o tome hoće li biti potreban zahvat alveotmije, obično ili komplicirano vađenje ili nešto drugo.

Kad su u pitanju retinirani, impaktirani ili semiimpaktirani umnjaci, najčešće se ne vade tj. ostavljaju se na mjestu na kojem jesu ako ne stvaraju probleme. Onog trenutka kad i ako počnu stvarati probleme, stomatolozi se odlučuju za zahvat alveotomije umnjaka donje čeljusti, kao i kirurškog kompliciranog vađenja ako se radi o umnjacima gornje čeljusti.

Alveotomija je kirurški zahvat prilikom kojeg se odstranjuje dio kosti oko zuba kako bi se omogućio lakši pristup zubu kirurškim instrumentima. Samo vađenje zuba započinje incizijom mekih tkiva, odstranjivanjem kosti, vađenjem zuba, obradom rane te završava šivanjem ili bez- ovisno o pristupu zahvatu.

Faza nakon vađenja zuba je jako važna ali ujedno donosi i potencijalne tegobe. Kako bi se one izbjegle potrebno je pridržavati se uputa, zabrana korištenja duhanskih preparata, kontraceptiva, vrućih napitaka, te napitaka na bazi ugljikovog dioksida.

Sve to može uzrokovati destabilizaciju rane i njenog cijeljenja, potaknuti reinfekciju ili raspadanje krvnog ugruška u rani iz kojeg zapravo sama rana cijeli. Analgetici su preporučeni po potrebi s obzirom da se bol ne manifestira kod svakoga jednako te je intenzitet individualan.

Ukoliko imate još nedoumica vezanih uz umnjake, pišite komentare ili se javite direktno u Polikliniku ARENA pozivom na 01/6542-655.

Terapija zloćudnih bolesti podrazumijeva kemoterapiju, primjenu terapijskih pripravaka sintetskog ili prirodnog porijekla, citostatika.

S obzirom na to da citostatici ne pokazuju specifičnost na tumorske stanice, njihov štetan učinak prisutan je i na normalnim stanicama organizma. Citotoksični učinak na oralnu sluznicu i tkiva je izravan te se manifestira oralnim komplikacijama.

Važan faktor u manifestaciji oralnih bolesti je i sam protokol kemoterapije, vrsta kemoterapije, doza te trajanje kemoterapije. Oralne komplikacije javljaju se u oko 40% pacijenata.

Najčešće oralne komplikacije kemoterapije su: mukozitis, bol, infekcije, krvarenje, kserostomija/disfunkcija žlijezda slinovnica, neurotoksičnost, osteonekroza, poremećaj u dentalnom razvoju kod djece.

Kliničke manifestacije oralnih komplikacija su: mukozitis-upala i ulceracije popraćeni jakom boli što otežava konzumaciju hrane i pića, sekundarne infekcije-gljivične, bakterijske ili virusne, kserostomija/disfunkcija žlijezda slinovnica-česta je i uglavnom prolazna komplikacija opisana kao suhoća usta jer dolazi do izostanka produkcije sline.

Dentalno medicinsko liječenje se dijeli u tri skupine: prije, tijekom i nakon kemoterapije.

Prije kemoterapije potrebno je savjetovati se s onkologom koji liječi osobu od onkološke bolesti o zahvatima koji su potrebni. Zube koji su parodontno kompromitirani - s džepovima dubljim od 6mm, koji su pomični i s velikim karijesima potrebno je izvaditi. Pulpne i karijesne lezije moraju se sanirati sve u dogovoru s onkologom prije samog početka kemoterapije.

Tijekom kemoterapije sve kirurške zahvate potrebno je izvesti u roku od 7 do 10 dana prije novog ciklusa kemoterapije, u suradnji i savjetovanju s onkologom. Restaurativni postupci odvijaju se 2 do 3 dana prije novog ciklusa kemoterapije. Ukoliko dođe do pojave mukozitisa, potrebno ga je liječiti simptomatski, preparatima na bazi hijaluronata. Ako dolazi do mukozitisa ili ulceracija uzrokovanih protezama, potrebno ih je prestati nositi i savjetovati se s onkologom.

Nakon kemoterapije svi dentalni zahvati su mogući tek nakon normalizacije krvne slike osim kod pacijenata liječenih bisfosfonatima, zbog rizika osteonekroze. Bisfosfonati imaju dug vijek uklanjanja iz organizma, 1 - 10 godina. Za kirurške zahvate potrebno je savjetovati se s onkologom.

Potrebno je pažljivo održavati oralnu higijenu, primjenjivati jako mekane četkice, interdentalne četkice ili zubni konac, tekuće preparate niske koncentracije klorheksidina ili preporučene od strane onkologa. Redovito, svakih 2 - 4 tjedna raditi kontrolne preglede kod doktora dentalne medicine te na svaku pojavu boli, smetnje ili problema u ustima savjesno obavijestiti i posjetiti doktora dentalne medicine i onkologa.

Za sva ostala pitanja tim Poliklinike ARENA stoji na raspolaganju. Prvi kontakt ostvarite pozivom na 01/6542-655.

Naš organizam je jedna povezana cjelina te se problemi u jednom dijelu tijela reflektiraju na drugi.

To se odnosi i na naše zube. Bol može ukazati na probleme i poteškoće u nekim dijelovima tijela ili najaviti određene probleme.

Da bi vam približili teoriju povezanosti zuba i ostatka tijela, opisat ćemo par teorija koje opravdavaju tu povezanost.

Praktikanti akupunkture koriste meridijane, tj. dijagrame zuba, koji točno određeni zub povezuju sa specifičnim dijelom tijela. Prema temeljima akupunkture Chi putuje u oba smjera, što najbolje opisuje bol na mjestu gdje zuba više nema, tj. izvađen je. Na takvom mjestu pacijenti često opisuju osjećaje od štipanja ili škakljanja, do tupe, "tihe" i povremene boli. S obzirom na to da zuba nema, ne može biti ni boli. Ali to može ukazati na probleme ili poteškoće u drugom dijelu tijela. Taj fenomen ilustrativno opisano zovemo "fantomska bol".

"Zubi kao senzori"- zubna pulpa, srž ili poznatija kao živac, sadrži mehanoreceptore tj. specijalizirana vlakna osjetljiva na mehanički podražaj. Tako se iz zuba šalje informacija u mozak o pritisku koji nastaje prilikom žvakanja a mozak zatim povratno šalje informaciju koliko jako i brzo žvakati. Stoga, zubi nisu inertni već izrazito senzorni i izrazito bitni za neuralnu komunikaciju koja pruža input o drugim biološkim procesima.

S druge strane više medicinska, genskim inženjeringom povezana studija izolirala je gene povezane s razvojem zuba i otkrila da su ti isti geni odgovorni za razvoj drugih organa. U kontekstu staničnog rasta i diferencijacije, geni uključeni u rast i razvoj organa su indikator za potencijalne tumorske lezije kasnije u životu. Zapravo, postoji poveznica između abnormalnog razvoja zuba i karcinoma. Istraživači imaju dokumentiranu povezanost bakterija u zubnoj pulpi i karcinoma dojke. Oni kronične zubne bolesti povezuju s kardiovaskularnim problemima i poremećajima.

Zubobolja ne znači striktno da negdje u tijelu postoji problem ali moguće je i potrebno pregledati ako se nelagoda zadržava duže vrijeme. Sad kad smo vam približili mit ili istinu o zubobolji i ostatku organizma navest ćemo određene zub i probleme tj. poteškoće s određenim organima:

Bez obzira vjerovali vi ili ne u povezanost zuba i ostalih organa u tijelu, potrebno je redovito dolaziti na kontrole kod svog stomatologa. Zdravlje vaših zubi je pokazatelj zdravlja vašeg organizma.

Pošaljite online upit

Copyright © 2020 Stomatološka poliklinika ARENA Sva prava pridržana.